Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Lišaji
  • 05.01.2019. 14:30

Lišajevi - štete li voćkama i zbog čega su korisni?

Danas je u svetu poznato oko 25.000 vrsta lišajeva, a najviše ih pronalazimo na šljivi, orahu i jabuci.

Foto: WikimediaCommons/Tony Hisgett
  • 3.620
  • 33
  • 0

U ekstenzivnim ili zapuštenim voćnjacima vrlo često možemo uočiti lišajeve. Javljaju se na deblu i granama gotovo svih voćnih vrsta, ali najviše ih pronalazimo na šljivi, orahu i jabuci.

Šta su zapravo lišajevi?

Lišajevi (Lichenes) ili lišaji predstavljaju zajednicu gljiva i jednoćelijskih algi ili cijanobakterija (Cyanobacteria). Primer su simbioze (suživota) koji donosi korist i jednom i drugom organizmu te zajednice. Od gljiva su najčešće zastupljene mešinarke (Ascomycotina), a od algi zelene (Chlorophyta) ili modrozelene alge (Cianophyta). Međusobno se nadopunjuju na način da gljiva opskrbljuje algu vodom i mineralnim materijama, a alga (ili cijanobakterija) osigurava hranu (šećere) koje stvara fotosintezom. Gljiva ujedno pruža i mehaničku zaštitu, te od nje zavisi oblik i izgled lišaja.

Danas je u svetu poznato oko 25.000 vrsta lišajeva.

Podela lišajeva 

Vegetativno telo lišaja naziva se talus i može biti različito obojeno. Boja zavisi od specifičnih pigmenata koje sadrži, a određuje se u suvom stanju, jer lišaj često menja boju u dodiru sa vlagom. S obzirom na tip talusa, lišajeve možemo podeliti na:

  • koraste lišajeve - celom svojom površinom su čvrsto priljubljeni za podlogu i imaju jednostavnu građu. Ne mogu se odvojiti od podloge, a da ne uzmemo i deo podloge. Oko 80% lišajeva pripada ovoj grupi;
  • listaste lišajeve - jednim delom labavo pričvršćeni za podlogu, složenije su građe, sastavljeni od režnjeva. Od podloge se mogu odvojiti nožem;
  • grmaste lišajeve - labavo pričvršćeni za podlogu, uspravni ili viseći u odnosu na podlogu, izgrađeni od delova koji nalikuju grmiću i imaju najsloženiju građu.

Lišajevi vodu upijaju iz podloge površinom svog tela ili usvajaju vodenu paru iz atmosfere. U zavisnosti od načina skladištenja vode, lišaj lako gubi vodu, te tada prelazi u tzv. suvo stanje, kada su fotosinteza i životni procesi jako slabi ili zaustavljeni. U uslovima suše, lišaj može dugo da preživi. Da bi se životne funkcije normalizovale, dovoljna je i mala količina kiše. Slab intenzitet fotosinteze razlog je što lišajevi sporo rastu, do jedan centimetar godišnje.

Kako se razmnožavaju lišajevi?

Razmnožavaju se polno pomoću spora ili bespolno na nekoliko načina:

  • regeneracijom - iz odlomljenog dela tela stvori se novi organizam;
  • soredijama - loptastim nakupinama koje raznosi vetar, kiša ili ptice;
  • izidijama - izraslinama prekrivenim korom, koje raznose vetar i kiša.

Nanose li štetu voćkama?

Kao što je u uvodu već spomenuto, lišajevi se javljaju u ekstenzivnim ili zapuštenim voćnjacima, na deblu i granama gotovo svih voćnih vrsta. Najviše ih pronalazimo na šljivi, orahu i jabuci. Obično se javljaju na starijim voćkama i to u zasadima u kojima izostaje uobičajena zaštita fungicidima. Ukoliko se lišajevi jave u mladim zasadima na jednom ili više stabala, pokazatelj su slabe kondicije voćaka, koje su oslabile usled uticaja nepovoljnih uslova.

Lišajevi nisu paraziti - ne ulaze u biljno tkivo i ne crpe "domaćina". On im služi kao mesto za život, a lišajevi se razvijaju na samoj površini biljnih organa. Takve organizme nazivamo epifiti. Međutim, lišajevi posredno mogu štetiti voćkama, posebno ako su prisutni u velikom broju, jer smanjuju životni potencijal biljke na kojoj se nalaze. Oni mogu biti stanište i štetnim organizmima.

Na šljivi se najčešće javlja hrastov lišaj (Evernia prunastri), a na orahu žuti lišaj (Xanthoria parietina). Na voćkama se još mogu naći lišajevi rodova Parmelia, Parmelina, Ramalina, Platismatia i dr.

Uobičajena zaštita fungicidima, posebno onima na bazi bakra, dobro ih suzbija, pa ostale mere suzbijanja nisu potrebne.

Jesu li korisni?

Lišajevi su od velikog značaja za sav živi svet. Naime, oni imaju mogućnost naseljavanja područja na kojima nema drugih vegetacija, te stvaraju uslove za naseljavanje ostalih vrsta. Zbog toga ih nazivamo "pionirima vegetacije". Izraziti su ekstremisti, pa podnose hladna ili vruća područja, ali i ona siromašna mineralnim materijama. Kada nastane lišaj, takva mesta obogaćuju humusom, stvarajući plodno zemljište.

Važnost lišajeva se ogleda i u tome što su najpoznatiji bioindikatori kvalitete vazduha, odnosno njegovog zagađenja. S obzirom na to da nemaju mogućnost izlučivanja apsorbiranih materija iz tela, odumiru nakon što količina štetnih materija postane toksična. Prisutnost lišajeva na nekom području potvrda je izuzetne čistoće vazduha. Postoje razlike u osetljivosti na zagađenje, a najotporniji su korasti lišajevi. Područja na kojima je veliko zagađenje vazduha nazivamo lišajevske pustinje.

S obzirom na to da naseljavaju zemljišta siromašna mineralnim materijama na kojima ne rastu biljke (poput tundri na severu) predstavljaju glavnu hranu životinjama tog područja (npr. sobovima). Međutim, neke vrste lišajeva bogate su skrobom (Cetraria islandica - islandski lišaj) te se koriste i za prehranu ljudi - za pečenje hleba i pravljenje drugih jela.

Široka je primena lišajeva i u medicini, s obzirom na to da su iz više vrsta izolovani antibiotici. Svakako najpoznatiji je već spomenuti islandski lišaj koji se često naziva biljnim antibiotikom i čiji se lekoviti oblici najčešće koriste kao sredstva za smirivanje kašlja kod upale gornjih disajnih puteva. Ekstrakt islandskog lišaja sastavni je deo nekih preparata za lečenje želudačanih tegoba, u preparatima za lečenje infekcija kože, u kozmetici za lečenje mladenačkih bubuljica, dermatitisa i mnogih drugih preparata.

Neke vrste sadrže aromatična ulja, koja se koriste za proizvodnju parfema. Takav je hrastov lišaj (Evernia prunasti), čije ulje deluje opuštajuće i omogućuje lakši san.

Lišajevi se koriste u tekstilnoj industriji za bojanje tkanina, te u proizvodnji lakmus papira. U postupcima proizvodnje se koriste razne kiseline koje sadrže lišajevi.

I na kraju….

Zanimljiv je podatak da su nedavno u južnoj Kini otkriveni fosili lišajeva za koje se procenjuje da su stari oko 600 miliona godina. Ako je zaista tako, onda se ova simbioza algi i gljiva javila puno pre evolucije biljaka na Zemlji.

Sve navedeno dovodi nas do zaključka da su lišajevi stvarno čudesni.

Autor: Mirta Križanić Božurić, dipl. ing. agr., viša stručna savetnica za zaštitu bilja


Tagovi

Lišajevi Lišajevi na voću Indikatori Simbioza Medicina Prehrana

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kako od jedne grane dobiti više ožiljenih reznica smokve 👩‍🌾

Ožiljavanje reznica smokve je zaista jednostavan proces, i na ovaj način se može razmnožiti bilo koja sorta. Smokva je zdrava, puna je vlakana, minerala i vitamina. Može...

Više [+]