Za jesenje đubrenje se koriste NPK formulacije sa smanjenim sadržajem azota, a većim udjlom fosfora i kalijuma. Đubrivo se raspoređuje u obliku prstena oko stabla.
Jesenje đubrenje je obavezan korak u voćnjaku koji se ne sme preskočiti. Iako je berba možda završena ili na polovini, vegetacija korenovog sistema još traje, a u ovom periodu se dešava vitalan proces za rod sledeće godine: diferencijacija cvetnih pupoljaka.
Ovaj proces počinje od polovine leta i traje sve do kraja vegetacije, odnosno sredine novembra. Voćka se sada intenzivno priprema za narednu sezonu.
"Mi krajem vegetacije, u novembru, tačno možemo videti na svakoj grani, na svakom stablu, koliko će naredne godine biti cvetova, odnosno koliko će biti ploda", kaže nam stručni savetnik za voćarstvo Dževad Lavić iz Federalnog zavoda za poljoprivredu u Bosni i Hercegovini.
Voćari bi trebali da znaju da se cvetni pupoljci razlikuju od lisnih po tome što su "malo deblji, bucmasti" i oni će naredne godine dati plod, za razliku od lisnih koji su "mali i špicasti", a gde će ponovo izrasti list.
Da bi se formirao što veći broj cvetnih pupoljaka, jesenje đubrenje je obavezna mera. Njime se voćki nadoknađuje ono što je utrošila tokom berbe i osigurava stabilan rod za narednu godinu. Ako biljka prerodi, a ne dobije povratnu hranu, sledeće sezone će "uzeti godišnji odmor" - doći će do alternativnog plodonošenja i slabijeg roda.
"Naši proizvođači često greše. Kada završe berbu, posvete se prodaji ploda i zaradi, a voćnjak ostane zapostavljen. Đubrenje pomeraju pred samu zimu, kada je već kasno jer je biljka završila s diferencijacijom pupoljaka. U tom slučaju ne možemo očekivati rod naredne godine", upozorava ovaj stručnjak.
Za jesen se koriste NPK formulacije sa smanjenim sadržajem azota, a većim udelom fosfora i kalijuma – na primer 10:20:30 ili 8:16:24. Fosfor i kalijum su ključni za razvoj cvetnih pupoljaka, korenov sistem i jačanje stabla, dok previše azota u ovom periodu može izazvati kasni porast i povećati rizik od izmrzavanja.
"Prosek prinosa u našem voćnjaku je 12–14 kilograma po stablu. To znači da se po stablu vraća oko 300 do 350 grama NPK đubriva. Kod starijih stabala, koja ulaze u završne faze životnog veka, tu količinu možemo i povećati ili podijeliti u više manjih doza, kako bismo im produžili vek i održali rodnost", navodi Lavić.
Đubrivo se raspoređuje u obliku prstena oko stabla. Nakon toga je obavezno unošenje u zemljište – freziranjem ili okopavanjem. Na taj način hranljive materije dospevaju bliže korenu, smanjuju se gubici isparavanjem, a povećava se iskoristivost.
"Često proizvođači naprave grešku tako što samo pospu đubrivo i ostave ga. Kiša ga rastapa mesecima, pa je gubitak veliki, a biljka nema pravi efekat. Unošenjem u zemlju odmah nakon aplikacije povećavamo dostupnost hraniva i smanjujemo troškove", naglašava Lavić.
Optimalan trenutak za jesenje đubrenje je odmah nakon berbe, a posebno kod stabala koja su prerodila. Tada je najpotrebnije nadomestiti hranu koju je biljka potrošila. Nije potrebno čekati da opadne list – upravo sada, dok se još odvija diferencijacija pupoljaka, biljka najviše koristi hranljive materije.
NPK se daje i na početku vegetacije. U fazi cvetanja i formiranja plodova, biljci je potrebna dodatna prihrana azotom, jer ga koristi u najvećim količinama i on najbrže deluje.
"Azot je za biljku poput infuzije – deluje brzo i daje joj snagu u najkritičnijem trenutku, kada formira plodove. Ali u jesen s njim treba biti oprezan, jer ga biljka ne može iskoristiti, a može izazvati neželjene posledice", kaže ovaj stručnjak za voćarstvo.
Cilj ovakvog pristupa je da se svake godine osiguraju redovni i kvalitetni prinosi, bez velikih oscilacija.
"Bolje je imati 12 kilograma prve klase nego 20 kilograma treće klase. Redovna i pravilna ishrana stabala donosi stabilnost, kvalitet i bolju zaradu proizvođaču", zaključuje Lavić.
Tagovi
Autorka