Liker od kajsije je prepoznatljiv po svojoj jarkoj narandžastoj boji, intenzivnom ukusu i specifičnom mirisu, dok su prirodna svojstva kajsije u potpunosti sačuvana.
Svetlana Marković i njen suprug su 2014. godine podigli voćnjak u Obrovcu kod Bačke Palanke. Zasadili su kajsije i orahe, a ove godine kajsije su brali sa 540 stabala. Osim toga, imaju kruške, trešnje, šljive, a za svoje potrebe i bademe, mušmule, jabuke, dunje. Svakodnevno su u voćnjaku, obilaze svako stablo i nikada ne koriste puno hemije. Planiraju da prihranu rade isključivo stajskim đubrivom.
Kako nam je objasnila Svetlana, ove godine bilo je mraza, te je kao i kod većine voćara rod kajsije umanjen. Bolji rod bio je u starijem zasadu, gde su deblje grane i više lišća. Imali su za prodaju konzumne kajsije po ceni od 300 dinara, ali su mnogo više prodali roda za rakiju i to po odličnoj ceni od 150 dinara.
"Šljive su bolje rodile, bilo ih je za konzum, ali i za rakiju i to po odličnim cenama", kaže ona, objašnjavajući da je prvi put ove godine počela da priprema veće količine zimnice od svojih proizvoda.
Tako je došla na ideju da osim likera od višnje i mladih oraha napravi i ovo, kako ga često nazivaju, damsko piće od kajsija
"Recept sam našla na internetu, napravila i odmah mi se dopao, kao da jedete male kolače od kajsija."
Za pripremu likera bira najlepše, zrele, zdrave plodove, bez ijedne tačke na sebi. Izvadi koštice i kajsije ređa u teglu, tako što stavlja red kajsija, pa red šećera. Stavlja i malo začina, uglavnom je to karanfilić, a zatim naspe rakiju, takođe od kajsije. Teglu zatvori folijom i ostavi.
"Teglu je najbolje držati na senovitom mestu oko tri nedelje. Kajsije obično oksidiraju i dolazi do promene boje, one potamne, ali čim se promešaju vraća se njihova prirodna boja", objasnila je naša sagovornica.
Kaže da je važno u liker staviti i nekoliko koštica koje nisu gorke. Nakon toga tečnost se procedi i može da se uživa u veoma specifičnom ukusu likera. Tako pripremljen liker od kajsije je prepoznatljiv je po svojoj jarkoj narandžastoj boji, intenzivnom ukusu i specifičnom mirisu zrele kajsije, dok su prirodna svojstva kajsije u potpunosti sačuvana.
Kajsije iz Svetlaninog voćnjaka završe i u pekmezu, a posle u kiflicama, tortama, palačinkama i raznim drugim slatkišima. Ona se trudi da što više voća preradi, jer samo tako je i zarada veća.
"Pravim i kompote, džemove, imam i orahe, te sam sve povezala u jedan posao. Pravim i slatkiše koje prodajem u Novom Sadu u 'Big centru'. Zašto da prodam kilogram oraha ako mogu da za njih dobijem mnogo više ako napravim kolač ili tortu", rekla je ova vredna žena.
Popularnu i mnogima omiljenu Saher tortu pravi sa orasima iz svog voćnjaka, domaćim jajima i naravno, pekmezom od kasija. Svetlana kaže da se oni još uvek uče voćarstvu, posmatraju, beleže svaku promenu. Sarađuju sa iskusnim zaštitarima i stručnjacima, a svaka sezona je drugačija.
Odlučila je da naredne godine mnogo više voća preradi, te su u te svrhe izgradili salaš koji će imati karakter seoskog turističkog domaćinstva i koji je trenutno u procesu kategorizacije.
Tagovi
Autorka