Kod plodova jabuke razlikuju se dva stepena zrelosti koji su podjednako važni za određivanje vremena berbe. To su fiziološka zrelost i tehnološka zrelost. Postoji više testova ili metoda kojima se određuje dan početka berbe plodova jabuke i mogu se grupisati u stare i nove, moderne metode.
Dva stepena zrelosti razlikuju se kod plodova jabuka i podjednako su važni za određivanje vremena berbe. To su fiziološka zrelost i tehnološka zrelost.
U fiziološkoj zrelosti plodovi dostižu svoju najveću krupnoću, a semenke su potpuno razvijene i u povoljnim uslovima mogu proklijati. Kad plodovi postignu najbolji ukus, miris i boju pokožice te sve ostale karakteristike potrebne za dalju namenu (prerada, čuvanje u skladištu ili hladnjači) može se govoriti o tehnološkoj zrelosti.
Plodovi ranih sorti beru se šest do sedam dana pre tehnološke zrelosti, jesenske sorte sedam do 14 dana pre tehnološke zrelosti, a zimske sorte se beru u fiziološkoj zrelosti. Da bi se pravilno odredio datum berbe treba znati da plodovi jabuke sadrže dosta skroba, rezervne materije koja se razgrađuje i pretvara u glukozu, objašnjava Milan Tošković, diplomirani inženjer voćarstva i vinogradarstva iz Poljoprivredne savetodavne i stručne službe Prokuplje.
Postoji više testova ili metoda kojima se određuje dan početka berbe plodova jabuke, ali nijedna nije uvek sigurna. Metode se mogu grupisati u stare i nove, moderne metode.
Stare metode:
U nove, moderne metode koje su sigurniji pokazatelji optimalnog vremena berbe spada metoda brojanja dana od punog cveta do zrenja - radi se za svaku sortu posebno, nije potpuno sigurna, jer zavisi o klimatskim uslova. Za sortu jonatan i njegove mutante kako Tošković pojašnjava iznosi oko 140 do 145 dana, za crveni delišes i njegove mutante 145 do 155 dana, a za zlatni delišes 150 do 155 dana. Sledeća metoda je sabiranje srednjih dnevnih temperatura od punog cveta do berbe.
Sledi metoda merenja čvrstoće mesa ploda. Ona se meri posebnim aparatom zvanim penetrometar i različite hemijske metode kojima se određuje količina šećera, kiselina, skroba i slično.
Od pouzdanijih metoda koje se danas koriste za utvrđivanje dozrelosti plodova jabuke je jodno-skrobni test odnosno J-J-K (jod-jod-kalijum) test. Ovim testom po rečima Toškovića meri se količina skroba u plodu jabuke s ciljem određivanja pravog trenutka, kada je odnos šećera i skroba najpovoljniji. Postupak obavljanja jodno-skrobnog testa se sastoji od uzimanja dobrog prosečnog uzorka od pet do deset jabuka. Plodovi se prerežu poprečno i umoče se u rastvor joda (rastvor jod-jod-kalijum). Jodni rastvor će skrob obojiti u tamnoplavu do crnu boju. Jodni rastvor se može nabaviti u apotekama, a priprema se na jedan od dole pomenutih načina:
U koncentrisanijom rastvoru reakcije će biti brže. Nakon par minuta reakcije rastvora sa skrobom donosi se ocena o zrelosti plodova na temelju prošaranosti uzorka. Razgradnja skroba započinje od sredine ploda prema pokožici ploda, a najsporije se razgrađuje 2 do 3mm ispod same pokožice i u blizini provodnih snopića koji idu iz peteljke. Ako je plod po celom poprečnom preseku obojen crnoplavom bojom znači da je plod još zelen i da sadrži još dosta skroba pa se treba pričekati s berbom. Kada je plod gotovo potpuno neobojen reagensom znači da je plod došao u tehnološku, konzumnu zrelost, a optimalno vreme za skladištenje je prošlo. U slučaju da se na tamnoj osnovi celog preseka ploda javlja prosvetljenje, a parenhim ploda je obojen tamnoplavo samo ispod pokožice znači da plod sadrži i šećer i skrob pa je kao takav najbolji za berbu i skladištenje.
Za određivanje optimalnog roka berbe uspešno se upotrebljava tzv. Streifov indeks (SI) nazvan prema njegovom autoru dr. Josefu Streifu s istraživačke stanice Bavendorf u Nemačkoj. Prema Streifovom indeksu indikatori zrelosti i kvalitetu plodova su:
Izvori
Tagovi