Kako orezati voćku, a da se ne pretera, kojim alatom, kako oblikovati stablo i kako razlikovati lisni od cvetnog pupoljka, neki su od saveta polaznicima radionice rezidbe Damira Krivdića, šumara i vlasnika firme za hortikulturu.
"Za ovu godinu dovoljno“, ponavlja nekoliko puta šumar Damir Krivdić tokom radionice orezivanja u okolini Zagreba, kako voćari amateri ne bi u rezidbi otišli predaleko. Pritom ih ipak podstiče i da se odvaže, jer neretko je i to problem kod početnika koji u strahu da ne naprave pogrešan rez, orežu premalo.
Pre samog praktičnog orezivanja Krivdić uz malu logorsku vatru objašnjava polaznicima zašto je rezidba važna, koje su osnove orezivanja različitih voćaka, koji su alati dobri, kako se brinuti o njima i slično. Pepeo iz vatre je isto deo lekcije jer ga kasnije posipa oko voćaka. One ga, kako kaže, vole jer sadrži fosfor, kalijum i kalcijum.
Rezidba se mora obaviti svake godine, tvrdi, a odmah i objašnjava: "Prvenstveno zato da imamo veće i sočnije plodove, jer voćki nije cilj veliki plod, njoj je cilj da se razmnoži i ima što više malih plodova koje će životinje pojesti i raznositi okolo. Drugi razlog je kontrola bolesti, jer su bolesti ređe u prozračnim krošnjama koje su održavane“.
Važno je i ukloniti povrede koje nastaju prirodnim putem, što zbog velikog roda koji lomi grane, što zbog jakog vetra. Samo oblikovanje stabla dodatni je razlog orezivanja, reći će Krivdić, jer se onda niko neće žaliti da je stablo previsoko za berbu. "Zato je dobro oblikovati voćku odmah, dok je mlada, jer godine idu i nama i voćki“, reći će.
Mladu voćku Damir prve godine orezuje na 80 centimetara visine, premda neki voćari znaju čak i na 50 centimetara, a neki pak na metar visine. Načelno je pravilo da se svake godine orezuje do trećine zelene mase, dakle trećina grana koje su žive. "Ako orežemo više, biljka dobija informaciju da ima premalo hrane pa će proizvesti više vodopija, mladih grana koje su nositelji zelene mase lista kroz koju se biljka hrani", objašnjava on.
Polaznike je zanimalo kako orezati stare i neodržavane voćke.
"Mnogi tome pristupaju radikalno i orežu odmah staru voćku više od jedne polovine, a struka kaže da se stara zapuštena orezuje kroz tri godine. Kod radikalnog reza opet ćemo imati puno vodopija i malo cvetova, a time i malo plodova“, priča Krivdić.
Svake godine mi zapravo stablo prevarimo, duhovito će, jer mu vrhove skraćujemo čak i kad ga oblikujemo kako želimo. Najvažnija rezidba za oblikovanje je ona zimska, koja se može obaviti sve dok stablo miruje, dakle od trenutka kad odbaci listove do početka nove vegetacije što je, zavisno od vremenskih prilika, do otprilike sredine marta.
Na pojam zimske rezidbe odmah su krenula pitanja i komentari polaznika: "Ali ako orezujemo kada je mraz, zar nećemo time uništiti voćku?“, "Meni su 2018. godine sve masline nastradale zimi, odmah nakon orezivanja".
Damir se, potkrijepljen godinama iskustva, samo blago osmehnuo i rekao: "Masline su se smrzle jer su sokovi ostali u zelenim delovima biljke, a niske temperature su se pojavile naglo. Razlog sigurno nije rezidba, jer se stablo može smrznuti samo milimetar do dva oko reza, više od toga ne može. I zimska rezidba je idealna, jer u to vreme nema sokova, najmanje je gljivica, bakterija u vazduhu, a minusi su i inače prirodni regulator većine boleština i štetočina“.
Podmlađivanje voćaka za veću rodnost. Kada i kako se sprovodi?
Za razliku od zimske, u letnjoj rezidbi se uglavnom režu grane popucale na vetru ili pod težinom snega. Mogu se orezati i zeleni delovi biljaka koje zovemo vodopijama, iako to nisu samo vodopije, reći će Damir i dodati kako leti orezujemo i grančice koje su zelene i nisu odrvenele te rastu okomito u odnosu na osnovnu granu. Otuda i naziv letnja ili zelena rezidba.
"Za jabuku i krušku preferiram, ako nije kordon, na žicu ili patuljasta, piramidalni oblik, poput božićnog drveta, tako da je vršna grana najviša, a spuštanjem grane su sve šire. Tako svaka grana i list dobijaju dovoljno svetla. Za trešnju, višnju, kajsiju, šljivu, maslinu, formiram oblik vaze. To znači da imamo tri matične grane i svaka ide u svom smeru“, objašnjava, dodajući kako je idealno da sve tri glavne grane iz vaza oblika idu iz jednog debla.
Ipak, pre nego što krenemo da orezujemo naše voćke, dobro je obići ih sa svih strana, dobro ih osmotriti, a zatim ukloniti suve i bolesne grane. Nakon toga je najsigurnije orezati najdeblje grane, jer ako ih ostavimo za kraj, dogodiće se da smo orezali više od trećine zelene mase.
"Važno je naučiti pravilno rezati. Na debeloj grani prvo pravimo rez s donje strane malo udaljeno od stabla ili glavne grane, ne režemo do kraja nego počnemo da režemo s agornje strane, tako da, ako grana pukne, ne nastane velika rana. I treći rez onda pravimo blizu stabla. Za ostale grane važno je i rezati ukoso iznad pupoljka, ne predaleko od njega, ali ne i preblizu. Najčešće režemo iznad lisnog pupoljka“, govori Damir pokazujući razliku između lisnog popljka, koji je uz granu, i cvetnog koji je veći i raste malo udaljen od grane, pomalo uspravno uz nju.
"Uvek nas usmjerava rast pupoljka, pomoću njega formiramo stablo. Želimo da nove grane idu od stabla i tražimo takve pupoljke koji idu u smeru od stabla. Cilj je dobiti prozračno stablo“, naglasiće više puta tokom radionice.
Važan deo rezidbe je i dobar alat, oštre, dezinfikovane makaze, ističe i dodaje: "Treba sebi da olakšamo jer ako imamo puno posla, gubimo snagu i zato su teleskopske makaze odlične jer ih držimo sa dve ruke, a kod malih makaza je poželjno da imaju dve oštrice, da možemo lakše da pristupimo granama“
Kad kod orezivanja znate šta radite, mudro će Damir Krivdić, ono "kako“ doći će samo po sebi.
Pogledajte i video kako razlikovati lisni od cvetnog pupoljka:
Tagovi
Autorka