Iako hladnjača iziskuje dodatne troškove, voćar iz sela Blaznava napominje da jabuku nikada ne prodaje odmah posle berbe, već tek od januara sledeće godine.
Selo Blaznava nadomak Topole nadaleko je čuven voćarski kraj. Ovde se većina domaćina bavi nekom granom poljoprivrede, a posao na selu se nasleđuje sa kolena na koleno. Tako je i Mihailo Prodanović ostao na selu i tu zasnovao svoju porodicu, a rad na njivi njemu ne pada teško, prenosi Toppress. Kako kaže, od ranog detinjstva provodio je slobodno vreme u polju i tu je ostao, sa svojom porodicom obrađuje 30 hektara zemlje.
"Poljoprivredom su se moji bavili od pedesetih godina prošlog veka. Prvo su bile šljive, a onda smo prešli na jabuke, nektarine, tršnje, višnje, oko 30 hektara je ukupno, ali jabuka dominira. Naš kraj je idealan za voćarstvo, šteta je to ne iskoristiti. Klima je pogodna za voće, ima i kiše dovoljno, nezgodno je samo zbog grada, ali trudimo se da pokrijemo i zaštitimo zasade", kaže Prodanović.
Podsetimo, ovaj voćar pored standardnih, koristi i padajuće protivgradne mreže, koje su kako je rekao i finansijski isplativije. Navodi da je zaštita identična i da jedino u čemu standardna ima prednost je lakši prilaz voću.
Prema njegovim rečima ulaganja u poljoprivredu su iz godine u godinu sve veća, pa je opstanak na tržištu samim tim i teži. Ipak, uz visoke prinose i kvalitetnu robu uspevaju da opstanu. Ovaj domaćin na svom imanju poseduje hladnjaču koja mu je, kako kaže, od velike koristi, jer celokupan prinos jabuke čuva u njoj do momenta kada će cena biti prihvatljiva i tek onda svoju robu prodaje. Iako hladnjača iziskuje dodatne troškove, napominje da jabuku nikada ne prodaje odmah posle berbe, već tek od januara sledeće godine.
"Uvek se roba prodaje kada je cena najbolja. Najniža je cena direktno iz berbe i ja tada ništa ne prodajem. Očekujem cenu od minimum 50 dinara od februara i verovatno ću tad početi da prodajem. Ove godine je prinos bio od 50 do 80 tona po hektaru, odličnog kvaliteta i mi smo zadovoljni", ističe Prodanović i dodaje da u njegovim zasadima dominiraju sorte zlatni delišes, red čif, ajdared, jonagold, greni smit.
Ovaj domaćin koristi mere podsticaja i od lokalne samouprave i od ministarstva i kako kaže, to su uglavnom mere za osiguranje i mehanizaciju. On je mišljenja da bi mladi trebalo da se udruže, jer samo tako mogu da lakše plasiraju svoje proizvode na tržištu.
Tagovi
Autor