Ribizla stvara razgranat žbun, sa mnogobrojnim granama koje stare, a ako se ne orezuje, onda je izbijanje novih grana svedeno na minimum.
Rezidba crne ribizle (Ribes nigrum L.) obavlja se u periodu dubokog (biološkog) mirovanja, od jeseni do početka proleća. Ribizla stvara razgranat žbun, sa mnogobrojnim granama koje stare, a ako se ne orezuje, onda je izbijanje novih grana svedeno na minimum. Takvi žbunovi brzo stare, njihova produktivnost je mala i kratkog su veka.
Najveći proizvođači ribizle (crne, crvene, bele) su Poljska, zemlje bivšeg SSSR-a, Velika Britanija i Nemačka. U Srbiji proizvodnja ove kulture varira, te se pretpostavlja da se gaji na oko 300 ha i proizvede, u ekstenzivnoj proizvodnji, svega oko 450 tona plodova, mahom u zapadnoj Srbiji (izvorni podaci su različiti, pa je zato uzet prosek, prim.aut.). Ovo navodi na zaključak da je tehnologija proizvodnje crne ribizle malo poznata našim proizvođačima, a upravo u narednom periodu treba dosta posvetiti pažnju njenoj proizvodnji. U obzir dolazi prvenstveno crna ribizla, jer ima najveću biološku vrednost, a deficitarna je u većini zemalja Evrope.
Inače, plod ribizle ima veliku hranljivu, lekovitu i dijetetsku vrednost, a naročito je bogat vitaminom C, B1, B2 i B3, provitaminom A, zatim pektinima, šećerima, organskim kiselinama, taninima, drugim suvim materijama, mineralnim materijama, antocijanima, aromatičnim materijama i drugim korisnim sastojcima.
Orezivanjem se stalno podstiče stvaranje novih izdanaka koji zamenjuju starije i na taj način se utiče da žbunovi budu dugovečniji i produktivniji. Optimalno je da sadnica ima nadzemni deo dobro razvijen sa najmanje dve do tri grančice duge oko 20 do 30 cm.
Prve godine posle sadnje, letorast skratiti na tri do četiri pupoljka iznad zemlje, ako sadnica ima samo jedan letorast. Ako ima dva do tri letorasta onda centralni prekratiti na tri, a ostale na dva pupoljka. Na proleće u drugoj godini, ako iz posađenih biljaka izbiju jedan do dva letorasta, treba ih skratiti na tri pupoljka, a ako izbije više i ako su slabije razvijeni, prorede se i ostave tri do četiri najbujnija koji se ne skraćuju, te donesu rod u toku te godine.
Crna ribizla zapostavljena u voćarskoj proizvodnji, ali sirup tražen
U trećoj godini u proleće u žbunu će biti dosta letorasta. Žbun će biti razvijen. Tada se odabiraju i ostave najbujniji letorasti, koji rastu na obodu žbuna, a oni iz sredine se odsecaju do zemlje. Ovakvom rezidbom postižemo da se žbun u što kraćem roku formira.
Crna ribizla daje najbolje plodove i najviše rađa na jednogodišnjim izdancima, a onda na dvogodišnjem i trogodišnjem drvetu. Zato pri obrazovanju žbuna i kasnijem orezivanju treba voditi računa da jednogodišnjih izdanaka u žbunu bude najviše.
Grane starije od tri godine treba odstranjivati. Obično se u žbunu ostavi pet do šest jednogodišnjih, četiri do pet dvogodišnjih i isto toliko trogodišnjih stabala (izdanaka), te tako žbun ima 13 do 18 izdanaka (stabala), koji se svake godine obnavljaju novim.
Rezidba voćnih stabala: Jesen, zima ili rano proleće - koji termin odabrati?
Žbun treba da je širok, oblika vaze, dovoljno proređen, kako bi imao dovoljno svetlosti i bio dovoljno provetren vazduhom (aerisan), što će podstaći jači rast i bolje obrazovanje cvetnih pupoljaka, veću rodnost i bolji kvalitet plodova, te lakšu zaštitu od bolesti i štetočina.
Orezivanje se izvodi u toku mirovanja vegetacije, uz uslov da temperatura ne bude u minusu, sve do početka kretanja vegetacije (bubrenja pupoljaka) kada se temperatura vazduha i zemlje poveća na oko 5 oC.
Povezana biljna vrsta
Sinonim: - | Engleski naziv: Black currant | Latinski naziv: Ribes nigrum L.
Crna ribizla ima posebne zahteve za padavinama i visokom relativnom vlažnošću vazduha, pa je za njeno uspevanje pogodna veća nadmorska visina (700 – 1 200 m). Zasadi crne ribizle... Više [+]Tagovi
Autor