Šarka je najopasnija i ekonomski najznačajnija bolest šljive i drugog koštičavog voća. Osim šljive napada i ostale pripadnike roda Prunus: džanariku, breskvu, nektarinu, kajsiju, crni trn, japansku šljivu.
Šarka šljive je oboljenje koje izaziva virus šarke šljive Plum Pox Virus (PPV). Ovaj virus ubraja se u deset najštetnijih virusa koji izazivaju bolesti biljaka. Šarka je najopasnija i ekonomski najznačajnija bolest šljive i drugog koštičavog voća.
Osim šljive napada i ostale pripadnike roda Prunus: džanariku, breskvu, nektarinu, kajsiju, crni trn, japansku šljivu (umeboši). Simptomi oboljenja mogu se naći i na trešnji, višnji i bademu.
Virus šarke šljive izaziva smanjenje hlorofila u listovima, loš kvalitet plodova, opadanje plodova i umanjuje rodnost zaraženog stabla. Ispoljavanje simptoma je pod uticajem mnogih faktora:
Zaražena stabla na početku vegetacije ne pokazuju simptome oboljenja. Simptomi oboljenja se javljaju na listovima, plodovima, cvetovima, semenkama i grančicama. Prvi simptomi se javljaju tokom juna. Ispoljavaju se u šarenilu površine listova. U zavisnosti od sorte, na površini lista mogu se pojaviti i svetlije pege, koje su karakterističan simptom šarke šljive. Pege mogu biti u formi zatvorenog ili otvorenog kruga i svetlije su boje, dok je središnji deo zelen. Osim prstenastih pega, u zavisnosti od sorte, na listovima se mogu pojaviti mozaična obojenost ili ceo list požuti.
U Evropi se svake godine zarazi 5% stabala šljive, a oboljenje umanjuje prinos za oko 1,5 miliona tona šljive godišnje.
Za breskve je karakteristično da posvetli nervatura listova, koji postaju asimetrični i kovrdžaju se. Simptomi kod osetljivih sorti mogu da se pojave na cvetovima u vidu cveta bez boje i šarenilom kruničnih listića. Kod nekih sorti javljaju se karakteristične pege na listu. I kod breskve dolazi do masovnog opadanja plodova.
Kod kasije simptomi su vidljivi na koštici, ali ne i na plodu. Samo kod izrazito osetljivih sorti dolazi do karakterističnih deformacija ploda.
Na površini ploda javljaju se nepravilne, svetlije pege. U zavisnosti od boje pokožice, pege su manje ili više uočljive. Razvojem i zrenjem ploda, na mestu pege se stvara udubljenje. Zaraženi plodovi postaju sluzavi, žilavi, neukusni. Zaraza se kroz meso ploda širi na košticu, gde mogu biti vidljive prstenaste pege.
Virus dovodi do smanjenja šećera i povećanja kiselina u plodu, smanjenja težine ploda, promene oblika ploda. Mesec dana pre zrenja dolazi do masovnog opadanja plodova sa zaraženih stabala. Opali plodovi su nepodesni za preradu (pemez, džemovi, rakija).
Kod osetljivih sorti dolazi do pojave simptoma na grančicama, na mladim grančicama dolazi do pojave pega i pucanja tkiva.
Virus umanjuje klijavost polena.
Simptomi šarke šljive slabije dolaze do izražaja tokom vrelih i sušnih leta.
Zaraženo stablo postaje izvor zaraze tokom dugog niza godina. Širenju oboljenja je naročito pogodovalo što se virus prenosi sadnim materijalom. Šljiva stvara veliki broj izdanaka, koji su se koristili kao sadni materijal, na taj način virus širi svoj areal rasprostranjenosti.
Virus se prenosi i korištenjem zaraženog kalemarskog materijala (pupoljci i kalem grančice). U savremenoj voćarskoj proizvodnji velika pažnja se pridaje proizvodnji bezvirusnog sadnog materijala.
Bolest je prvi put otkrivena 1915. godine u Bugarskoj, ali postoje podaci da je još 1910. godine primećena na stablima šljive u Makedoniji. Odatle se širila i danas zahvata skoro celi svet, osim Australije, Novog Zelanda i Južne Afrike.
Drugi način širenja virusa je putem lisnih vaši. Otkriveno je da 20 različitih vrsta lisnih vaši prenosi PPV, ali da ih je četiri do šest izuzetno značajno u širenju ovog virusa. Vaši virus prenose do 200 m, ali ponekad prenose virus i po nekoliko kilometara, u zavisnosti od uslova tokom vegetacije.
Za ovo oboljenje ne postoje efikasna sredstva koja bi izlečila zaraženu biljku. Veliku pažnju je potrebno pokloniti preventivnim merama:
Foto: krzys16 / Pixabay
Autorka