Sibirski limun se adaptirao na naše kontinentalne, hladnije uslove uzgoja u odnosu na one iz njegove prirodne postojbine.
Vegetativni načini razmnožavanja biljaka su oduvek jako atraktivni, a naročito kalemljenje. Ljudi se posebno interesuju za uzgajanje i kalemljenje onih biljaka koje dolaze iz drugih klimata. Ako pričamo o kontinentalnoj Srbiji, BiH i Hrvatskoj, tu su često traženi agrumi i južno voće. S obzirom na to da se neradi o njihovim prirodnim staništima, to ih čini još više atraktivni, a time i traženim za kalemljenje ili uzgoj.
Agrumi ili citrusi su poreklom iz određenih tropskih područja Dalekog istoka. I danas se tu nalaze u divljem stanju. Ovde spadaju: limun, narandža, mandarina, tangelo, tangor, grejp, limeta, pumelo i kumkati.
Klimatski uslovi su karakteristični za ovu grupu voćaka. Srednja godišnja temperatura bi trebalo da bude 23°C-24°C, a godišnja suma je oko 7.500°C. Najtopliji meseci su jun i jul sa temperaturom od 28°C do 29°C. U periodu od maja, pa sve do oktobra vladaju tropski vetrovi, koji donose obilnu količinu vlage.
Agrotehnika u zasnovanim zasadima je slična kao i za druge kulture, s tim što je navodnjavanje neophodno u intenzivnim zasadima. Uz jedan, dva ili više vagona stajnjaka, mineralna đubriva se daju u količinama slično okvirima za druge vrste stablastih voćnih kultura.
Limun je prva vrsta citrusa koja se proširila u Evropu. Sadrži značajne količine vitamina C. Najveći svetski proizvođač je Italija, zatim SAD. Plodovi limuna sa istog stabla se beru u tri navrata: od septembra do kraja novembra je prva berba, zatim od decembra do maja druga, a treća berba je od juna do septembra. Najkvalitetniji plodovi su iz treće berbe, ali oni u ukupnim godišnjim prihodima učestvuju sa svega 10%.
Limun je zimzeleno drvo, malih razmera (3 m do 5 m), razmnožava se generativno i vegetativno. On je autofertilan (samooplodan), kao uostalom i svi agrumi, a postoje i neke sorte koje su sklone partenokarpiji (dobijanje biljnih plodova bez oplodnje).
Okalemljena biljka se ponaša jako adaptabilno, ako se koriste podloge iz naših uslova uzgoja, a plemka je od poznatog "sibirskog" limuna. Sam ovaj naziv govori da se pomenuta sorta ovog citrusa adaptirala na naše kontinentalne, hladnije uslove uzgoja u odnosu na one iz njegove prirodne postojbine.
Muhamed Žunić iz Cazina objašnjava postupak kalemljenja sibirskog limuna:
"Koristim divlje vrste voćaka kao podloge. One moraju biti jednogodišnje. Plemke, takođe, moraju biti jednogodišnje. Najviše koristim englesko spajanje. Podloga se raseče pod 45 stepeni, na isti način i plemka. Kod obe se zareže jedan mali jezičak u procepnoj površini. To se spoji, zaveže se folijom ili trakom, te se ostavi da miruje neko vreme. Nakon toga uklanjamo materijal koji smo koristili za omot. Sledeće vegetacije, uglavnom, vidimo znakove uspešnog kalemljenja".
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor