Kada se počupaju korovi u zasadu već nakon dan - dva, vidi se napredak, biljke odmah živnu. Najkraće rečeno, to je najbolje rešenje za uspjšan razvoj borovnica.
Korovi uzimaju hranu borovnicama koje u tom slučaju slabije napreduju, a često se i suše. Među njima najveći problem pravi pirevina.
Kako bi shvatili zašto su korovi veliki problem u borovnicama, najbolje bi bilo videti zasad sa i bez trave oko sadnica.
Bez obzira da li je trava, odnosno korov visok ili nizak, jedna je stvar sigurna - borovnica će da trpi zbog manjka hraniva koje oni uzimaju njenom nežnom korenju. Da podsetimo, dubina korena borovnica iznosi 40 centimetara, što takođe govori o tome koliko je važno da nema konkurenciju u vidu brojnih korovskih biljaka.
Pirevina, odnosno, pirevina, Agropyrum repens, najviše je zastupljen korov u našim voćnjacima, pa i zasadima borovnica. Pirevina voli kiselu zemlju, ima razgranat i dubok rizom, to jest koren, koji može da ide i nekoliko metara u stranu od centralne žile. Što je najgore, dobro podnosi zimu i niske temperature, ali i dugotrajnu sušu.
Kada se počupaju korovi u zasadu već nakon dan, dva, vidi se napredak kod biljaka. Drugim rečima, živnu i najkraće rečeno zasad borovnica bez korova najbolje je rešenje za uspešan razvoj biljaka.
Da bi napad korova bio što slabiji oko borovnica se posipa piljevina i sečka. Što deblji sloj, to bolje. Međutim, pošto su korovi izuzetno jaki i bore se za opstanak, nakon nekog vremena, dolazi do probijanja sečke i formiranja spleta žila na i ispod sečke.
Što je sloj sečke deblji, većina korena teže će se čupati iz osnova, ali je i bilo kakvo otkidanje bolje nego da se korov ostavi na površini. Bržem rastu i razvoju korena pogoduje i sistem za navodnjavanje jer se borovnica mora često navodnjavati u slučaju sušnih leta pa je češća dostupnost vode idealna za korove.
Osim prostora između i oko samih biljaka, u unutrašnjosti grmova takođe se moraju čupati korovi, bez obzira na opasnost dizanja sadnice borovnice ako je korenov sistem unutra obmotan oko korena biljke. Zato je potrebno, barem jednom godišnje, obnoviti sloj piljevine i sečke oko sadnica.
Problem u ovoj godini predstavlja to što se proizvođači teže snalaze u vezi sa kupovinom piljevine i sečke jer ih drvoprerađivači koriste za proizvodnju peleta čija je cena, donedavno, bila izuzetno visoka. Oni, koji su prošle godine kubik piljevine, koja je ostajala kao otpad nakon obrade drveta, plaćali 10-12 maraka, ove su kupovali minimalno po duplo višoj ceni.
Zato su pojedini proizvođači pribegli postavljanju folija sa strane bankova na kojima je posađena borovnica. Ostavlja se tridesetak centimetara praznog prostora, od osnovnih grana biljke do folije, koji se popunjava piljevinom i sečkom.
Ako su imali višak piljevine i sečke proizvođači su je stavljali na foliju da voćka ne bi trpila zbog jakih sunčevih zraka tokom leta i mogućeg pregrejavanja korena. Najbolje je da boja folije bude bela, a ne crna.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor