Smolotočina na stablima nije bezazlena pojava. Smola nam govori da je došlo do narušavanja ravnoteže unutar stabla i da je ono izloženo stresu. Vremenom može da dođe do propadanja voćaka kod kojih se pojavi smolotočina.
Svi smo primetili prizor da stabla voćnih vrsta, naročito kajsije i šljive, stvaraju smolu koja kaplje sa njih ili se u vidu stvrdnutih oblika zadržala na stablu. Vremenom ta stabla gube svoju vitalnost.
Smolotočina se najčešće javlja na koštičavim voćnim vrstama (šljiva, kajsija, višnja, breskva), dudu, orahu, brezi, vinovoj lozi i javoru.
Do pojave smolotočine dolazi posle nepovoljne zime ili ona može da bude posledica nekog oboljenja na primer monilioze, kovrdžanja i šupljikavosti lista. Najčešće se javlja na stablima posađenim na parcelama sa veoma kiselim i vlažnim zemljištem ili nakon preteranog đubrenja tokom perioda povećane vlage.
Pojava koju nazivamo smolotočinom, na prvi pogled deluje bezopasno, ali vremenom dovodi do smanjenja rodnosti i propadanja stabla. Javlja se tokom nekoliko godina i uzrokuje iscrpljivanje voćke. Smola koja kaplje iz stabla i grana, je lepljiva, gumasta, žute ili smeđe boje (u zavisnosti od voćne vrste i sorte). Smolotočina je rezultat oštećenja biljnog tkiva, stresa kojem je voćka izložena i odgovora voćke na taj stres. Iz rana kaplje lepljiva smola koja kasnije postaje čvrsta, u formi kuglice koja se zadržava na površini biljnog tkiva.
Smola potiče iz kambijuma. To je sloj zbog čije aktivnosti debljaju koren i stablo. Njegovim oštećenjem dolazi do stvaranja gumaste mase koja kroz nastale rane izlazi na površinu i kaplje.
Glavni uzročnik smolotočine su: niske temperature, naročito delovanje mraza, izmrzavanje, ožegotine od sunca, oštećenja uzrokovana delovanjem štetočina i izazivača biljnih bolesti, mehanička oštećenja (od leda), preintenzivnog orezivanja, nepovoljnog zemljišta, obilnog i nepravilnog đubrenja.
Mere borbe protiv ove pojave su uglavnom preventivnog karaktera: osiguranje normalnog rasta i razvoja voćke, pravovremeno zalivanje, obraćanje pažnje na đubrenje azotnim đubrivima, pravovremeno i usklađeno orezivanje, sprovođenje mera zaštite od štetočina i prouzrokovača biljnih bolesti. Pravovremenim krečenjem stabla, u jesen, sprečava se pucanje kore i njegovog nepravilnog zagrevanja, u proleće. Nastale rane treba sanirati voćarskim voskom ili drugim sredstvom namenjenim za to. Rane treba očistiti, do zdravog tkiva, pa potom dezinfikovati. Očišćene rane možemo zamotati gazom natopljenom u slab rastvor sirćeta.
Ponekad kod voćnih stabala dolazi do ponovne vegetacije, kada su jeseni tople i sa dovoljno vlage. Ta pojava iscrpljuje stabla koja ulaze u zimu sa neodrvenelim grančicama. Takva stabla su osetljivija na niske temperature i sklona izmrzavanju, pa je tada i češća pojava smolotočine.
Preopterećenost rodom je još jedan od uzroka pojave smolotočenja. Zbog toga je neophodno proređivanje plodova. Ova mera se pokazala kao izuzetno važna kod breskve.
Tokom cele godine sprovode se mere prevencije. Tokom kasnog leta i jeseni, voćku treba pripremiti za zimu. Proleće je doba kada se uklanjaju oštećene grane i saniraju rane na stablu koje su rezultat oštećenja izazvanih mrazom. Stabla se mogu tretirati preparatima na bazi bakra i gvožđa.
Voćne vrste i sorte su različito podložne pojavi smolotočine, odnosno imaju različitu otpornost na niske temperature i biljne bolesti koje mogu inicirati pojavu rana i smole.
Smolotočina je čak i poželjna osobina za neke vrste. Ova pojava je na vrlo cenjena kod javora i breze. Od javorovog soka dobija se takozvani javorov sirup. Sok od breze je od davnina poznat kao odlično lekovito sredstvo, a prikuplja se u rano proleće kada krenu da kolaju sokovi u stablu.
Foto: bigstockphoto.com, Andrea Izzotti
Povezana biljna vrsta
Engleski naziv: Wine grape | Latinski naziv: Vitis vinifera
Vinske sorte vinove loze beloga grožđa gaje se na peskovitim zemljištima, a teža zemljišta su povoljnija za crne (obojene) sorte, pre svega zbog svog povoljnijeg toplotnog režima,... Više [+]Tagovi
Autorka