Zoran Radić, poljoprivrednik iz Grabovaca, ovih dana proširuje površine pod oblačinskom višnjom. Kako kaže, stari zasad, ako se dobro neguje, može da rađa čak i do 30 godina, a novi će pun rod dati za četiri godine.
Nisu Sremci poznati samo kao dobri ratari ili proizvođači bostana. Poslednjih godina su prepoznatljivi i po voćarskoj proizvodnji. Iz godine u godinu niču novi zasadi posebno jabuke, ali ne zaostaje ni višnja. Najrasprostranjenija sorta višnje kod nas, oblačinska, svoje mesto našla je i u ataru sela Grabovci, na teritoriji rumske opštine. Iako su nešto viši predeli namenjeni voćarstvu, poljoprivrednici iz ovog sela se ne žale i kažu da oblačinska višnja daje dobar rod, pa uz povoljnu cenu i siguran plasman, može i da se zaradi.
Zoran Radić, poljoprivrednik iz Grabovaca, ovih dana proširuje površine pod oblačinskom višnjom. Prvi zasad na hektar i po, star već 17 godina, rađa u punom jeku, a nedavno je, takođe na svojoj parceli zasadio nova stabla, na 2,5 hektara.
Prvi zasad podigao je 2002. godine, jer je, kako kaže, imao siguran plasman u jednoj hladnjači u Jevremovcu kod Šapca, odakle rod dalje ide u izvoz. Upravo zbog toga Radić je odlučio da proširi svoj voćnjak i poboljša voćarsku proizvodnju, koja nije primarna u njegovom gazdinstvu, ali uz ratarstvo i nešto stočarstva, može da popuni kućni budžet.
Kako kaže, stari zasad, ako se dobro neguje, može da rađa čak i do 30 godina, a novi će pun rod dati za četiri godine. Do tada se nove mladice moraju negovati, kako bi 2023. godine bilo prvog roda za prodaju i zaradu.
"Prvo sam počeo da gajim malinu, ali u to vreme ni cena ni rod nisu bili zadovoljavajući, pa sam kroz razgovor sa prijateljem koji ima hladnjaču, rešio da sadim višnje. Nema ovde velike zarade, ali isto tako nema ni toliko posla kao kod ostalih kultura, pa većinu toga mogu sam da postignem. Posebno sad kada se ide u mašinsko branje, sve je još jednostavnije, a poznato je da je došlo vreme kada radna snaga za ručno branje višanja više ne postoji. Sada sam rešio da malo proširim proizvodnju, jer imam plasman, a deca kasnije ako budu želela mogu da nastave. Nove višnje će pun rod dati za četiri godine, a rodom starih sam zadovoljan", kaže Radić.
Prošle godine Radić je ostvario prinos od 22 tone na postojećih hektar i po. "Tadašnja cena od 50 dinara po kilogramu je na taj rod bila zadovoljavajuća", kaže Radić, mada sve zavisi od godine do godine. Kao i većina Sremaca i Radić svaštari. Pored proizvodnje višnje bavi se ratarstvom, povrtarstvom i stočarstvom, pa od prodaje višanja dopuni budžet. Prema njegovim rečima, da bi živeo samo od ove vrste voćarske proizvodnje, morao bi da ima najmanje 10 hektara zemlje pod višnjama i da im se posveti u punom kapacitetu.
"Treba minimum 10 hektara, mnogo više posla i da moliš boga da ne udari mraz. Srećom, poslednji mraz prošle nedelje kod mene nije mogao na načini štetu, jer će višnja tek krenuti da cveta. Zato su sigurno loše prošli oni sa kajsijama, koje su već procvetale", dodaje Zoran Radić.
Novi zasad je podignut prema savetima stručnjaka. Kvalitetan sadni materijal je stigao iz Kruševca, sa sertifikatom, deklaracijom i računom, što je preduslov da bi ostvario povraćaje i podsticaje Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Konkretno, Radić se opredelio za podsticaj za pripremu zemljišta za podizanje proizvodnih zasada.
"Kako kažu, imam pravo 40 do 50 odsto povraćaja po sadnici bez PDV-a, a imam pravo i na podsticaj na podrivanje zemljišta i kopanje jamića. Za tu pripremu zemljišta, koju mi je radila Zemljoradnička zadruga u Grabovcima, takođe imam račun sa kojim mogu da ostvarim subvenciju. Sve su to preduslovi za povraćaje, s tim da prvo sam moram da ispunim sve uslove i da se sadnica primi u određenom procentu, što će utvrditi kontrola na terenu, pa tek onda da očekujem sredstva. Svakako, proizvodnju nisam počeo zbog povraćaja, nego sve maksimalno dobro radim prvenstveno zbog sebe, a svaki dinar koji dobijem od subvencija dobro će doći. Mi manji proizvođači ne kalkulišemo, za razliku možda od nekih većih, jer niko ti ne garantuje šta ćeš i koliko dobiti”, kaže Zoran Radić iz Grabovaca.
Sadnja je tek početak velikog posla koji čeka Radića. Posle sadnje, bilo je neophodno orezivanje na potrebnu visinu koja zavisi od načina branja, ručno ili mašinski, zatim sledi zalivanje, održavanje, okopavanje i uklanjanje trave, zaštita i prskanje, pa tako do 2023. kada kreće pun rod. Nešto manji rod krenuće za tri godine, ali nedovoljan za bilo kakvu zaradu. Sa dobrom negom, kako kaže, i grabovačka zemlja biće dobra za oblačinsku višnju.
Inače ona kod nas dobro rađa, plodovi su nešto sitniji i uglavnom ide u industrijsku proizvodnju. Plodovi su joj tamno-crveni, okrugli, sočnog i polučvrstog mesa, koji na berbu stižu do sredine juna. Prema istraživanjima struke, višnja je najkonkurentnija srpska voćka na evropskom tržištu, ali još uvek nedovoljno iskorišćena.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor