Pretraživanje tekstova
Mesne prerađevine se gotovo ne mogu zamisliti bez belog, ali i crvenog luka koji deluju i kao konzervans. Šta je sa ostalim začinima i drugim, nama neobičnim sastojcima?
Preradu mesa je teško zamisliti bez začina. I dok će jedni pomisliti samo na so, beli luk, crvenu začinsku papriku, eventualno biber, ima onih koji razmišljaju o daleko većem izboru.
Osim što menjaju ukus i miris proizvoda u koji se dodaju, svaki od začina ima jedinstvena antimikrobna i antioksidativna svojstva i deluju kao konzervans.
Tako se u mesne prerađevine mogu samostalno ili u mešavinama dodati i ruzmarin, majčina dušica, nana, majoran, timijan, bosiljak, đumbir, karanfilić, muškatni oraščić, cimet te mnogi drugi. Za pojačavanje ukusa koriste se ekstrakti i eterična ulja.
Mesne prerađevine se gotovo ne mogu zamisliti bez belog, ali i crvenog luka. Osim što deluju na ukus imaju sposobnost da spreče razvoj nepoželjnih mikroorganizama, deluju i kao konzervans na širok spektar gljivica i bakterija koje mogu izazvati kvarenje proizvoda. Osim toga, poboljšavaju varenje hrane.
Beli luk se odlično slaže sa različitim kategorijama svinjetine, ovčetine i govedine, ali i sa mesom živine i divljači. Crveni se dodaje u preradi raznih vrsta mesa u količini do sedam odsto. Prevelika količina deluje negativno na ukus krajnjeg proizvoda.
Začin sa izraženim svojstvima konzervansa je ruzmarin, a ima visoko antioksidativno i antimikrobno delovanje. Može da se koristi svež, osušen i u vidu eteričnog ulja. Odlično ide uz prerađevine od mesa divljači, ovčetine i živine.
Timijan je biljni začin izraženog mirisa i ukusa te je veoma čest sastojak začinskih mešavina. Nalazi se u raznim mesnim prerađevinama. Deluje antifungalno na brojne vrste gljivica. Sličnog delovanja je i origano. Osim toga, ulazi u sastav jestivih folija, a naučno je dokazano je i da ima dejstvo na salmonelu.
U savremenoj prerađivačkoj industriji dodaju se i voće, povrće, žitarice i druge biljne vrste. Veliku pažnju je privuklo dodavanje soka od aronije koja ima izraženo antioksidativno svojstvo i sprečava oksidativne promene i poboljšava kvalitet prerađevina. Slično je i sa ekstraktima crne ribizle i šipka. Dodaju se i voćne vrste u sušenom obliku. Prednost se daje šljivama, brusnicama i kajsijama, ali i sušenom grožđu. Od žitarica se najviše dodaju ovas i heljda koje se odlikuju većim sadržajem antioksidanata.
Zanimljivo je da su domorodački narodi Severne Amerike - Indijanci izrađivali pemikan, mešavinu loja, sušenog mesa divljači i suvih bobica brusnice, borovnice i drugih.
Tagovi
Začini Biljni začini Pemikan Mesne prerađevine Meso i voće Začini i meso Kobasice
Autorka
Više [+]
Ranka je diplomirani inženjer poljoprivrede sa dugogodišnjim iskustvom u povrtarstvu, zaljubljenik u organsku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
KAKO POSADITI ORAH ? Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini. I pored povoljnih zemljišnih uslova proizvodnja oraha u našoj zemlji ne zadovoljava doma... Više [+]
KAKO POSADITI ORAH ?
Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini.
I pored povoljnih zemljišnih uslova proizvodnja oraha u našoj zemlji ne zadovoljava domaće potrebe. Klimatski uslovi jesu ograničavajući faktor, naročito pozni prolećni mrazevi, ali to možemo umanjiti dobrim izborom položaja. Uvoz nije opravdan, jer postoje velike mogućnosti za povećanje proizvodnje.
Dobar izbor položaja
Prilikom podizanja plantaže oraha posebnu pažnju treba posvetiti izboru mesta, odnosno ekspoziciji. Orah treba gajiti na položajima koji su u toku celog dana izloženi suncu. Može da uspeva do 600, čak i više metara nadmorske visine, a optimalna je 400. Na većim nadmorskim visinama i u hladnijim predelima i treba ga saditi na južnim, jugoistočnim i istočnim položajima.
Neophodno je pre podizanja voćnjaka u nekom kraju dobro upoznati klimu. Ako klimatski uslovi ne odgovaraju pojedinim sortama oraha, nastupaju velike promene u trajanju i toku faza vegetacije, što se odražava na prinos i kvalitet plodova.
Kada je u pitanju zemljište prednost treba dati dubokim, rastresitim, umerene vlažnosti, neutralne ili slabo alkalne reakcije - (pH 7-7,5). Može se saditi i na peskovitim i kamenitim, ali pod uslovom da su dovoljno duboka i propustljiva i da se pravilno đubre.
Mesta u kojima bi moglo doći do zadržavanja površinskih voda i zabarivanja treba poravnati ili postaviti drenaže. Preporučuje se i podrivanje zemljišta na 70 do 80 centimetara. Posle ovakve obrade treba rasturiti organsko i mineralno đubrivo, a potom ih uneti u zemljište oranjem na oko 50 centimetara.
Jamići za sadnju se kopaju pomoću traktorskih burgija na dubinu od 50 centimetara i isto tolikog prečnika. One moraju biti većih dimenzija ukoliko će se u njih dodavati đubriva. Za pojedinačne voćke, drvorede, pošumljavanje, okućničko gajenje i na manjim površinama, odnosno sadnju na nepripremljenom zemljištu, prečnik jame treba da bude 100, a dubina 50-60 centimetara, da bi se stimulisao rast korena u širinu.
Radi povećanja ekonomičnosti proizvodnje u zasadima oraha mogu da se sade međukulture poput kajsije i breskve. Ako je međukultura kajsija dužina redova, odnosno parcele treba da bude 200, a širina 300-400 metara. Poželjno je da njihov pravac bude sever-jug, što je pogodno ako se kao međukultura gaji i neka druga špalirska voćna vrsta. Ako se orah gaji u čistoj kulturi i sadi se u temena jednakostraničnog trougla, a formira kotlasta kruna, što je najčešći slučaj, pravac redova nema značaja i određuje se samo na osnovu konfiguracije terena. Međutim, ukoliko se gaji u kvadratnom rasporedu, dobar razmak za kalemljeni orah iznosi 9 x 9 m, a obrada je u oba pravca.
Za podizanje zasada oraha najčešće se koriste kalemljene sadnice visine 190 do 200 centimetara, s korenom od tri do pet žila. Prvi rod one daju u drugoj ili trećoj godini.
Sadnja oprašivača
Rastojanje između sadnica zavisi od plodnosti zemljišta, predviđene agrotehnike, bujnosti sorte i podloge... Za dobar rod oraha u zasadu mora biti dovoljno oprašivača koji su pravilno raspoređeni. Obično se sade jedna ili dve glavne sorte i dve, a bolje je da budu tri sorte oprašivača, pod uslovom da se radi o združenom zasadu oraha i kajsije ili breskve. U protivnom dovoljna je jedna glavna sorta i dva oprašivača.
Prilikom izbora sorti oprašivača mora se voditi računa da kvalitetan polen bude obezbeđen u toku celog perioda cvetanja glavnih sorti.
Neke od značajnijih sorata oraha za našu zemlju su: Tisa, Šejnovo, Srem, Šampion, Rasna, Gajzenhajm 139 i Jupiter.
Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
Rezime: Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini.