Pretraživanje tekstova
Boro Šijaković se pre pola godine vratio u selo Poljanice, udaljeno više od 20 kilometara od Višegrada. Do njegovog povratka jedini stanovnik tog sela bila je jedna baka.
Sedamdesetih godina prošlog veka stanovništvo višegradskog kraja u susednoj Bosni i Herecegovinu se masovno selilo u velike gradove u potrazi za poslom. Kasnije su tamo stvarali porodice i niko nije ni pomišljao da se vrati na selo i živi. Posle provedenog radnog veka i odlaska u zasluženu penziju, u njima počinje da se javlja želja za povratak kućnom pragu, na očevinu, dedovinu, svojim korenima.
I tako pojedina sela počinju postepeno da oživljavaju. Jedan od takvih domaćina je i Boro Šijaković, zvani Šurda, koji se pre pola godine vratio u selo Poljanice, udaljeno više od 20 kilometara od Višegrada. Do njegovog povratka jedini stanovnik tog sela bila je baka Petra Todorović i njene domaće životinje.
A kao razlog ovakve nagle odluke povratka u rodno selo iz dalekog Beograda, Boro navodi uživanje u prirodi i njenim lepotama kao i zdraviji život u seoskim predelima.
"Odlučio sam da obnovim kuću i okućnicu, kupim domaće životinje i nastanim se u ovom lepom selu. Imam kokoške, ovce, kao i koze i dva bika, nekoliko mačaka i dva psa. Družim se sa njima, imam plastenik i baštu i svaki novi dan budim se sa prvim suncem i osmehom na licu", od srca priča Šijaković koji je odlučio da sve ono što ima ostavi u Srbiji i vrati se na kućno ognjište.
Boro veruje da ga je povukao zov divljine, ali i miris nekadašnjeg života u očevoj kući. Dok sedi pred kućnim pragom i miluje mačka, a pas mu miruje pored nogu, jeća se davno zaboravljenog vremena kada je u ovom selo bilo i naroda i "živih" kuća, kada se išlo na mobe, prela i sela u okolnim selima, ali i mukotrpnog rada koji je mnoge "oterao" u svet.
"Žao mi je bilo da ova lepota propada i odlučio sam da se vratim. Mnogi su mislili da neću uspeti, ali evo tu sam. Prvo sam sredio i renovirao podrum kuće da imam gde da boravim, a kasnije i sam sprat. Zatim sam izgradio pomoćne objekte za životinje i plastenik za uzgoj povrća. Posadio sam i neka stabla voća, imam i aroniju, a još mnogo toga planiram za naredni period", priča nam Šurda iz Poljanica.
Sva seoska domaćinstva nakon Drugog svetskog rata, bila su veoma slična. Podrumi štala bili su od kamena, a jasle su se prostirale celom dužinom objekta. Na tavan se odlagalo seno koje se spuštalo badžom direktno u jasle. U dvorištu je bio svinjac sa koritom, ambar za žito i drvljanik, mlečar u kome se spremao kajmak i sušilo meso.
"Uveče planiram kako ću provesti naredni radni dan. Pravim hranu za sebe i svoje životinje, namirujem ih, a u pauzama popravljam objekte ili gradim nove. Osećam da mi rad daje novu snagu uz moj optimizam da će uvek biti bolje. Od kada sam ovde i zdravlje mi se poboljšalo. Više ne pijem lekove, a smršao sam i više od 40 kilograma. Selo mi baš prija", pojašnjava Boro i dodaje da mu i svakodnevno pešačenje pričinjava zadovoljstvo.
Jedini problem mu predstavlja veče, pogotovo u zimskom periodu jer je selo pusto i nema se sa kim reč progovoriti. Rano se smrači, a selo prazno, da se bar ima sa kim kafa popiti i koja reč progovoriti. Ali prođe i to, malo sluša radio, malo se igra sa životinjama i sutra je opet novi dan.
Kako bi i druge potaknuo na povratak selu, Boro je ovog leta, organizovao i skup Poljaničana.
"Bio je prve subote po Petrovdanu, i nastojaću da pređe u tradiciju. Cilj mi je da pokažem ovo moje lepo selo, ali i da nateram one koji su odavde davno otišli, da se vrate, malo očiste oko svojih kuća i da selu vratimo nekadašnji sjaj", ponosno ističe meštanin Poljanica.
Pojašnjava kako je bitno ne zaboraviti odakle potičete. Povratak ognjištu i selu gde ste prohodali je veoma važna karika u čovekovom životu jer se neke stvari shvate tek kada se ostari. Šurda poziva sve Poljaničane da obiđu svoje kuće i okućnice, poprave i raščiste što je moguće i bar ponekad, ako se već definitivno ne mogu vratiti, dolaze i borave u svom selu, okruženi zelenilom, livadama i šumom koja je najveći izvor zdravlja.
Tagovi
Boro Šijaković Selo Poljanice Opština Višegrad Povratak selu Život na selu Uzgoj stoke
Autorka
Više [+]
Marijana Simanić je diplomirani ekonomista za marketing i trgovinu. Ljubitelj je prirode i zdravog načina života. Bavi se novinarstvom, snimanjem i televizijskom montažom. Fotografija je njen hobi.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
Damir Senjan
pre 1 nedelju
Sjeti se ja kako to bolje unovčiti, bereš lišče i prodaješ na moru kao kupače gače ili bade kostim od lista suncokreta pa nam možda i turizam Više [+] procjeta 😂😂😂😂😂. Ako su mogli Adam i Eva što nibi mogli i mi prodavati turistima novi Hrvatski brend sa nazivom KOSTIM BADE smirisom ulja. Vedran će biti honorarno zaposlen na fiksnoj blagajni, da nemamo problem sa poreznom 🤔. Maja nek udara turistima Q ar-kod ako Vedran zabrlja oko naplate 😂😂😂😂😂.
Damir Senjan
pre 1 nedelju
Karolina ja sam ti svaki dan sada u njemu sa kčerkom poslije 18:00. Ima gdje koja ambrozija i koji grm divljega sirka da to počistimo. Previše Više [+] hodanja, grebe po nogama i rukama ali to moramo počisti ali vragec još nije procvijetao. Na svakoj parceli jedan cvijetič, kao da me zeza a ja jedva čekam da polje bude u punom cvatu da vidim što sam to zasadio.
Damir Senjan
pre 1 nedelju
Syngentinom NK Neoma tu sam se ja dvoumio Syengeta Neoma ili Lidea , pa kod tebe to izgleda odlično. U mom kraju tko pasadio Neoma ni sličan tvome na Više [+] slici ili mome na polju. Imate bolje zemlje nego mi ovdje. Dobro da sam se ja predomislio pa uzeo Lidea od svih u okolici i okolnih sela bar za ovaj moj dio tvrde škrte ilovače, odlično izgleda kao da sam posadi šumu sa ogromnim listovima za pokriti pračni krevet. Hvala ti na infu Karolina i samo da nebude tuče poslije ovih užasnih vručina da bolje zaulji.
Karolina Rastija
pre 1 nedelju
Damire, radi se o Syngentinom NK Neoma sjemenu Damire, radi se o Syngentinom NK Neoma sjemenu
Damir Senjan
pre 1 nedelju
Karolina Rastija Daj pitaj ja sam tek danas u svome primjetio da ima naznake kroz nekih 7 dana da bi pustio cvjetiče. Ja sam skoro na vrhu Bilogore Više [+] pa kod nas inače sve malo kasnije procvjeta. Jedan dio oko sorti znam Srednje rani, Srednje rani kasno dozrijevanje i Kasni sa kasnim dozrijevanjem. Ja udari baš ono što ovdje kod mene niko nema Lideino sjeme sa Srednje kasno dozrijevanje. Bilo je problema sa sjemenom svih kultura, sorte koje slabije imaju prinose koliko hočeš, a sa večim prinosima na kapaljku. Inače sam izabrao s bratom Aromatic Lidea ali stigao odgovor da to neče poslati jer staro sjeme upitna klijavost. Vidjet čemo što će biti samo da nebude kombajniranje za Božić ili novu godinu. Nama je teško ovdje izabrati sorte ili ti dođe prerano prinos nikakav, pa se bira malo da je kasnije i da se ostvare prinosi. Ali i zbog ovih velikih vručina pogotovo ako je suša, dolazi u obzir samo OSSK SJEME. Ostali hibridi ne ali ovo što vidim na slici DA za ovaj moj dio pa makar i kasnije malo dođe nekih mjesec dana u dozrijevanju.
Karolina Rastija
pre 1 nedelju
Cijeli je već procvao, jučer sam ga baš fotkala, objavit ću u novom postu. Ne znam koja je sorta točno, pitat ću muža :) Cijeli je već procvao, jučer sam ga baš fotkala, objavit ću u novom postu. Ne znam koja je sorta točno, pitat ću muža :)
Damir Senjan
pre 1 nedelju
Pa koja ti ovo sorta, meni nikako da procvate iako malo vegetacijski moj kraj kasni ali več je trebao pustiti neki cvijetić. Pa koja ti ovo sorta, meni nikako da procvate iako malo vegetacijski moj kraj kasni ali več je trebao pustiti neki cvijetić.