Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pogled u prošlost
  • 20.11.2022. 13:30

Dragocenosti koje se kriju u selima su više od uspomene?

U ataru manjih mesta često se nađu važni arheološki artefakti, obično prilikom oranja, kao poznati zlatni rimski šlemovi iz Berkasova u Sremu. Ovo je priča o štitu.

Foto: Julijana Kuzmić (ilustracija)
  • 550
  • 73
  • 0

Muzej bi jednog dana mogao da postane kultno mesto, rekla je Ksenija obazirući se po prostoriji. Znam ljude koji bi mogli nešto da ulože ovde... 

Nemoj koješta govoriti, nasmejao se Garfild. Uložiće neko, nešto, ovde. Jao, naslušao sam se takvih priča da mi na uši izlaze. 

Pa evo, ja bih mogla ponešto da uložim. Ksenijin glas je dovoljno hladan da ohladi bure viskija.

Pazi, molim te, a zašto? 

Zbog malo istine. Zato što uskoro odlazim. I zato što imam uspomene ovde.

A, već sam uspomena? Lepo, baš lepo! 

Ne lupetaj! Imala sam rodbinu ovde.

A kako se zvala ta rodbina?

Seoski mentalitet i žena u kafani sa pivom u ruci

Randić...

Garfild samo što ne poskoči: Ti! Ti si unuka Miloša Randića! Ona mala debela što je dolazila iz Beograda svakog leta! Pa, da! Eto odakle cela priča! I o štitu i o svemu! Ma trebalo je da se setim čim sam te video kod Randićeve kuće!

Dugo nisam dolazila...Bespomoćno slegne ramenima. Na jedino mesto gde sam želela da dođem... 

A sad ideš...

Samo da još jednom pogledam štit, kaže Ksenija.

Garfild klima i sav ozbiljan donosi traženi predmet. Senke rastanka pale su mu na lice. Ksenija prihvata štit i neko vreme ga drži u rukama kao da mu meri težinu. Razgleda rune na obodu i one bliže središtu, među zracima sunca koje ga krasi. Onda - suviše naglo da bi bilo slučajno - ispušta teški predmet tako da on s treskom udara u mermerni pod. Garfild opsuje od čuda. 

Oh, baš sam nespretna, kaže Ksenija hladno.

Štit se razbio u milion komadića, odnosno, razbila sa njegova spoljna oplata. Ispod korice pozlate i tankog sloja terakote prosijava metal, jasne boje i teksture.

Bila sam na pravom tragu, ipak, kaže Ksenija gledajući pobednički Garfilda.

Sve ovo bila je samo ljuštura, štit je pretežak da bi bio od bilo čega drugog. Ovo nije replika. Ovo je zlato Avara. Je li tako? 

U pravu si, kaže Garfild slomljeno.

Kleknuo je da pokupi krhotine - po svom običaju, možda bi odmah otišao i po metlu - i zagledao se molećivo u Kseniju. Odmahuje glavom, traži reči.

Ovo smo izveli tvoj deda i ja, da bi štit ostao u Randićevu, da ne bi dospeo u Beograd. Jedino smo nas dvojica znali. Ja sam bio klinac, a on je jedino meni verovao... 

I Ksenija je kleknula, sad i ona kupi komadiće, unevši se muškarcu u lice: 

Ljudi obično ne vide ono što im je pred očima. Tako kaže Šerlok Holms. Vi ste sledili tu logiku - da niko neće prepoznati pravu vrednost ovog predmeta ako ga predstavite kao kopiju. Jeste li možda imali udela i u pogibiji one dvojice iz beogradskog muzeja?

Ništa, kunem se... 'ajde, šta to pričaš... zar bismo tako daleko otišli da ubijemo nekoga... Ja osnovac, a on već star čovek... Ne, ti ljudi što su došli po štit, ti važni drugovi iz Beograda, zaista su podleteli pod neosvetljeni traktor, zamuca Garfild pokunjeno. Ali, mi im nismo ni dali štit, nego nešto što je tvoj deda napravio kod livaca. Malo zlatne boje, malo kiseline da dobije pravi izgled... Ne znam šta se posle desilo, samo znam da od tada Randićevo propada, nisu nam dali ni put da pravimo, ni most preko Tise. Sva druga mesta su napredovala, a za nas nikad nije bilo novaca. Tako je, eto, još od tada kad je štit pronađen. Neki misle da je u pitanju kao neko prokletstvo.

Da, prokletstvo Randićevih, kaže Ksenija. Još malo je pogledala štit, prihvatila se fotoaparata, malo snimala, polaganim pokretima.

Šta ćeš sada da uradiš?, strepi Garfild.

Napraviću od ovoga odličnu priču, kaže ona. Naravno, tek kad odem u Holandiju. Ko zna, možda vam jednog dana stignu naučnici odande. 

Stane i gleda Garfilda.

Ali, tek kad odem. Tek kad odem.

Među krhotinama lažne oplate koja je tokom godina krila pravu tajnu mesta Randićeva stoje muškarac i žena i grle se.

 

Odlomak iz romana "Braća Avari", Gordane Perunović Fijat


Tagovi

Štit Knjiga Braća Avari Uspomena Artefakti Dragocenosti


Autorka

Gordana Perunović Fijat

Više [+]

Diplomirana pravnica, novinarka, autorka tri romana i pesnikinja u ilegali. Sarađivala je sa redakcijama glasila Republika, Helsinška povelja i sa većim brojem portala. Posebno interesovanje pokazuje za život žena na selu. Vodi rubriku "Kikindski nostalgični život" za "Kikindske".

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Sadnice ribizle spremne za sadnju.