Prema verovanju, ako kesten procveta u jesen, to jest, ako ga "prevare" lepi dani u oktobru, svojim atraktivnim crvenim i belim cvetovima, sluti na blagu zimu.
Elegantno i snažno drvo kestena, nekad visoko do 25 metara, brzorastuće i otporno, vodi poreklo iz Male Azije, ali, još u pradavna vremena se raširilo po celoj severnoj hemisferi. Postoje podvrste, evropska, američka, japanska i kineska, koje se razlikuju po izgledu. Navodno je vojska Aleksandra Makedonskog, kud god se kretala radi ratovanja, sadila kesten, a isto je radila i rimska vojska prilikom svojih pohoda na severne zemlje.
Evropski, "odomaćeni" kesten igrao je važnu ulogu u životu prvih poljoprivrednika naročito u krajevima gde nije uspevalo dovoljno žitarica. Tamo se od ploda pitomog kestena, koji sadrži visoku koncentraciju skroba, mlelo brašno, za hleb i kolače, koje je vekovima korišćeno u planinskim delovima Mediterana gde još postoje hektari kestenove šume. Ovo brašno sad može da se nađe u prodavnicama zdrave hrane, ali, u Srbiji ne postoji navika redovne ishrane kestenom. Ponekad zimi, "želje radi", jedu se pečeni plodovi, a u novije vreme i kesten pire, naročito u vreme posta.
Pečenica punjena kestenom, kakva se viđa u filmovima, nije se "primila" kod ovdašnjeg stanovništva koje je ostalo verno tradicionalnim receptima za pripremu mesa. Poljoprivrednici u Srbiji ne gaje kesten radi brašna i uopšte radi hrane, ali sade i gaje kesten kao ukrasno drvo.
U Vojvodini još od vremena carice Marije Terezije putevi između naseljenih mesta oivičavani su sadnicama kestena, koje su postale veliko drveće i štitile put i sve na njemu od snažnih udara vetra i u zimu od vejavice.
U narodnoj medicini ovom drvetu pripisuju se moćna svojstva. Da ne bude zabune: pitomi kesten se jede, a divlji kesten služi kao lek i nikako nije za jelo, jer je plod otrovan za ljude. Kora, cvet, plod česti su sastojci tinktura za bolesti vena i kapilara.
U savremenoj medicini kesten se nalazi u mnogim preparatima za bolne i umorne noge, šamponima za kosu i sredstvima protiv raznih iritacija kože. U narodnoj, pripisivano mu je svojstvo da leči dijareju, groznicu, različite kožne bolesti i estetske probleme.
Poljoprivrednici su koristili plod divljeg kestena za lečenje konja - i pomagao je. Srbi seljaci duboko veruju da je divlji kesten ("ludi" ili "konjski" kesten) lek za bolove u zglobovima i leđima, ali ne kao oblog ili sastojak lekovite masti, nego leči tako što se nosi u džepovima! U kaputima i ostalim delovima odeće starijih poljoprivrednika često može da se nađe jedan ili dva kestena, "leka radi" ili "zlu ne trebalo". Nema nikakvog osnova za ovakvo verovanje, međutim, ono je živo i danas, tek koliko da se prošlost ne zaboravi.
Žene u poljoprivrednim domaćinstvima probile bi jakom iglom plod kestena na tri mesta i stavile ga u ormare sa odećom: gorki adstringentski sastojci uspešno teraju moljce, a nikakvog mirisa nema.
Divlji kesten služio je u retkim slučajevima i za odbranu, jer, kad se ispali iz praćke, dejstvuje potpuno isto kao kamen. Prema verovanju, ako kesten procveta u jesen, to jest, ako ga "prevare" lepi dani u oktobru, svojim atraktivnim crvenim i belim cvetovima, sluti na blagu zimu. Ako, naprotiv, kestenu lišće opadne ranije nego ostalom drveću, zima će biti jaka.
Tagovi
Autorka