Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pogled u prošlost
  • 25.07.2021. 16:00

Zimnica - obavezna aktivnost ili običaj koji izumire? 

Iako zahteva mnogo rada i ulaganja, običaj da se stavi zimnica nije izumro niti je zaboravljen. Kako iskoristiti sve što bašta, voćnjak ili vinograd daju i ostaviti te plodove za zimu ?

Zimnica - obavezna aktivnost ili običaj koji izumire? 
Foto: Jelena Gajić Đokić

U svim domaćinstvima, a naročito u poljoprivrednim, pripremanje zimnice počelo bi još u proleće, nastavilo se do polovine jeseni, a vrhunac posla zbivao se upravo u ovo doba godine.

Kikinda nikad nije zaostajala u tom poslu. Ni u gradu, a naročito ne u selima. Ko god je imao svoju baštu, podrazumevalo se da će sve iz nje da se nađe u zimnici ili u rakiji. Za voćnjak ili povrtnjak važilo je isto. Znalo se da cela kuća stoji naglavačke, do te mere da su gosti i posetioci nepoželjni jer mama/baba radi ovaj važan posao.

Staklene flaše i tegle žene su marljivo prale u vreloj vodi, iskuvavale (pri tom bi barem nekoliko tih staklenki puklo i moglo jedino da se baci, a tu bi glavna domaćica mogla da dobije i nervni slom), a onda je sledio zamršen proces čišćenja, pranja, seckanja voća i povrća, prokuvavanja, dodavanja šećera, konzervansa, vinobrana i tajanstvenih začina da bi se sve završilo redovima punih tegli i flaša u špajzu, svečano okrečenom u belo i sređenom, gde su čak i police bile zastrte vezenim krpama ili širokim trakama hartije koja se proizvodila u živim bojama da posluži upravo za zastiranje polica gde je stajala zimnica.

Recept koji se prenosi sa generacije na generaciju

Ta traka bila je šira od police i kupovala se na metar, a jedan deo bi visio preko ruba police i obično bi imao borduru ili "cokne" (dekorativne polukružno izrezane krajeve). Ovako cakum pakum za izložbu sređen špajz, žene su ponosno otvarale i pokazivale posetiocima, nabrajajući šta su sve ostavile za zimu. Od zove se pravio sok, od jagoda sok i slatko. Višnje su išle u kompot, dunst, pekmez i slatko. Kajsije i šljive u pekmez, sve što nije upotrebljeno za pripremu već pomenute rakije.

Čak je i kora lubenice ostavljana za slatko. Za sve to bile su potrebne "tone šećera". Krastavci su preko leta pripremani kao letnja turšija, na suncu, a za zimu - u što većim količinama, u velikim teglama u koje su pažljivo složeni pa preliveni mešavinom bunarske vode, sirćeta i soli, uz dodatak rena, zelenog grožđa, bibera u zrnu i drugih magičnih sastojaka, različitih od kuće do kuće.

Priprema zimnice: Opstaje li tradicija u modernom vremenu?

Paprika se blanširala pa ostavljala kao kisela turšija, a za to je služila posebna vrsta okruglih paprika, koje tako lepo izgledaju složene u velikoj tegli, žute ili narandžaste u različitim nijansama. Ona crvena služila je za pripremu ajvara, a od pojave zamrzivača ušla je u modu i pečena pa zamrznuta, prethodno oljuštena tako da se koristi tokom cele zime.

Mnoga domaćinstva kiselila su kupus ili mešanu turšiju (karfiol, šargarepa, mali zeleni plodovi paradajza, paprika i sve što se nađe) po svom receptu, prenošenom sa generacije na generaciju. Od paradajza je za zimu ostavljan sok neophodan za pripremu svih onih sosova i čorbi. I pored sasvim solidne ponude turšije, pekmeza i svega ostalog u prodavnicama, žene stavljaju zimnicu, ne žaleći svog vremena, truda i rada i na glas prezirući "to kupovno".

Mnogi napravili i biznis od njene pripreme

Trošak struje (ili drva za šporet u sred leta), vode, voća, povrća, ogromnih količina šećera i svog rada - uopšte ne računaju kao ni troškove obaveznog krečenja kuhinje posle stavljanja zimnice, s obzirom da pekmez, paradajz, sok od višanja i drugog voća neminovno isprskaju zidove. Sve što ne može da stoji preko zime (kao peršun, krompir i šargarepa u trapu, na primer), kuvano je i prokuvavano, sa sirćetom ili šećerom, da bi se sačuvalo i da bi porodica i kad nije sezona mogla da jede voće i povrće.

Stručnjaci za društvena "gibanja" nekad su objašnjavali da će običaj stavljanja zimnice da izumre kad ljudi shvate da turšija iz fabrike nije ništa gora od one spremljene po kućama a da sveže voće može da se nabavi u tržnim centrima u svako doba godine. Međutim, to se nikada nije desilo. Zimnica na sto načina stavlja se i danas, gde god je to moguće, a po neka poljoprivredna gazdinstva napravile su od tradicionalnog stavljanja zimnice mali ili veliki biznis u kome stari recepti i njihova primena doživljavaju punu satisfakciju na tržištu.

Sve se menja, ali radost zbog krcate ostave punih tegli ne jenjava. 


Autorka

Gordana Perunović Fijat

Više [+]

Diplomirana pravnica, novinarka, autorka tri romana i pesnikinja u ilegali. Sarađivala je sa redakcijama glasila Republika, Helsinška povelja i sa većim brojem portala. Posebno interesovanje pokazuje za život žena na selu. Vodi rubriku "Kikindski nostalgični život" za "Kikindske".

Izdvojen oglas

KLUB

Lice suše

Beskompromisna istina o poljima zarobljenim u klimatskoj krizi, gde je život pod naletom suše surovo spržen. Granica između bogatog roda i pepela postala je krhka poput jedne latice.
#RuralFoto #priroda