Pretraživanje tekstova
Ovo je najčešće pitanje potrošača koji znaju da je med jedina hrana koja na naše stolove dolazi u neprerađenom obliku, bez konzervanasa i aditiva, onakva kakvu su je pčele sakupile iz prirode. Ali kako laik može znati da je med zaista od pčela, a ne falsifikat?
Nakon "pompe" u medijima o falsifikatima meda koja je pokazala sprovedena analiza, potrošači se pitaju kako da i sami budu sigurni koji je ovaj osnovni pčelinji proizvod pravi. Odgovor je, nažalost, da pravog odgovora jednostavno nema, piše dalje dr Rodoljub Živadinović, predsednik SPOS-a.
Na početku treba naglasiti jednu zakonsku odredbu i jezičku grešku, kojom se često koristimo. Dakle, po zakonu, medom se može zvati samo ono što je pčela napravila. Ako se istom dodaju šećeri, dobijeni proizvod nikako ne sme u svom imenu sadržati reč med. Jednostavni falsifikati se relativno lako mogu prepoznati. Pre svega, nemaju tipičnu aromu meda. Takvom su dodate veštačke boje, ali one nemaju sposobnost da daju medu prirodnu mutnoću. Što je prirodno tamniji, falsifikatori dodaju više veštačke boje, koja samo potamni sastav, ali on ostaje kristalno providan, te bukvalno možete prepoznati sagovornika gledajući ga kroz teglu, dok kod prirodnog to nije moguće jer on ima prirodnu mutnoću.
Pčelari tvrde da falsifikati meda u trgovinama nemaju nikakve veze sa njima
Falsifikati napravljeni od čistog šećera, imaju neobično nisku cenu, koja je neretko niža od otkupne cene po kojoj pakeri kupuju med od pčelara. Takvi falsifikati obično zbog procesa proizvodnje imaju jako povišen nivo HMF-a, te da bi ga smanjili, falsifikatori u taj lažni dodaju čak i živu sodu, koja je jako opasna.
Savršeniji falsifikati čak prolaze i sofisticiranije analize, ali ne sve. Međutim, njih je na prvi pogled mnogo teže prepoznati, i čak su i dugogodišnji pčelari često nemoćni.
Jedini način koji je skoro uvek pouzdan, jeste da kupite kristalisani med, ali da je homogeno kristalisan od dna do vrha tegle. Pored zidova tegle ili na površini može imati tanke beličaste slojeve iskristalisane glukoze iz meda, i to je jedino remećenje homogenosti koje je dozvoljeno.
U severnim zemljama kao što su Norveška, Švedska, Finska, Ruska federacija i druge, potrošači skeptično gledaju na tečne medove, pošto su navikli na kristalisani, jer su tamo generalno niže temperature, a one promovišu mnogo bržu kristalizaciju meda nego u našim južnijim krajevima.
Sve drugo takođe može biti pravi med, ali se jednostavno mora potvrditi laboratorijskom analizom. Radi se o više metoda koje se primenjuju, pre svega po pitanju izotopa, čime se utvrđuje poreklo šećera u medu, odnosno od kojih biljaka je šećer u medu. Tako, ako se u takvom pronađe šećer od šećerne repe, trske, pirinča, kukuruza i slično, onda to znači da pomenuti nije prirodan, već da su mu dodati strani šećeri. Takav se ne sme nazivati medom, već se mora povući sa tržišta i uništiti.
Izvori
Tagovi
Lažni med Falsifikovani med Rodoljub Živadinović Kako prepoznati Pravi med Kristalizacija meda Laboratorijska analiza
Autorka
Više [+]
Diplomirani novinar specijalizovan za agro novinarstvo. U poslu i životu vodi se Ničeovom formulom sreće: jedno "da", jedno "ne", jedna prava linija, jedan cilj...
Komentarisanje korisnika na ovom sadržaju nije omogućeno.
KAKO POSADITI ORAH ? Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini. I pored povoljnih zemljišnih uslova proizvodnja oraha u našoj zemlji ne zadovoljava doma... Više [+]
KAKO POSADITI ORAH ?
Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini.
I pored povoljnih zemljišnih uslova proizvodnja oraha u našoj zemlji ne zadovoljava domaće potrebe. Klimatski uslovi jesu ograničavajući faktor, naročito pozni prolećni mrazevi, ali to možemo umanjiti dobrim izborom položaja. Uvoz nije opravdan, jer postoje velike mogućnosti za povećanje proizvodnje.
Dobar izbor položaja
Prilikom podizanja plantaže oraha posebnu pažnju treba posvetiti izboru mesta, odnosno ekspoziciji. Orah treba gajiti na položajima koji su u toku celog dana izloženi suncu. Može da uspeva do 600, čak i više metara nadmorske visine, a optimalna je 400. Na većim nadmorskim visinama i u hladnijim predelima i treba ga saditi na južnim, jugoistočnim i istočnim položajima.
Neophodno je pre podizanja voćnjaka u nekom kraju dobro upoznati klimu. Ako klimatski uslovi ne odgovaraju pojedinim sortama oraha, nastupaju velike promene u trajanju i toku faza vegetacije, što se odražava na prinos i kvalitet plodova.
Kada je u pitanju zemljište prednost treba dati dubokim, rastresitim, umerene vlažnosti, neutralne ili slabo alkalne reakcije - (pH 7-7,5). Može se saditi i na peskovitim i kamenitim, ali pod uslovom da su dovoljno duboka i propustljiva i da se pravilno đubre.
Mesta u kojima bi moglo doći do zadržavanja površinskih voda i zabarivanja treba poravnati ili postaviti drenaže. Preporučuje se i podrivanje zemljišta na 70 do 80 centimetara. Posle ovakve obrade treba rasturiti organsko i mineralno đubrivo, a potom ih uneti u zemljište oranjem na oko 50 centimetara.
Jamići za sadnju se kopaju pomoću traktorskih burgija na dubinu od 50 centimetara i isto tolikog prečnika. One moraju biti većih dimenzija ukoliko će se u njih dodavati đubriva. Za pojedinačne voćke, drvorede, pošumljavanje, okućničko gajenje i na manjim površinama, odnosno sadnju na nepripremljenom zemljištu, prečnik jame treba da bude 100, a dubina 50-60 centimetara, da bi se stimulisao rast korena u širinu.
Radi povećanja ekonomičnosti proizvodnje u zasadima oraha mogu da se sade međukulture poput kajsije i breskve. Ako je međukultura kajsija dužina redova, odnosno parcele treba da bude 200, a širina 300-400 metara. Poželjno je da njihov pravac bude sever-jug, što je pogodno ako se kao međukultura gaji i neka druga špalirska voćna vrsta. Ako se orah gaji u čistoj kulturi i sadi se u temena jednakostraničnog trougla, a formira kotlasta kruna, što je najčešći slučaj, pravac redova nema značaja i određuje se samo na osnovu konfiguracije terena. Međutim, ukoliko se gaji u kvadratnom rasporedu, dobar razmak za kalemljeni orah iznosi 9 x 9 m, a obrada je u oba pravca.
Za podizanje zasada oraha najčešće se koriste kalemljene sadnice visine 190 do 200 centimetara, s korenom od tri do pet žila. Prvi rod one daju u drugoj ili trećoj godini.
Sadnja oprašivača
Rastojanje između sadnica zavisi od plodnosti zemljišta, predviđene agrotehnike, bujnosti sorte i podloge... Za dobar rod oraha u zasadu mora biti dovoljno oprašivača koji su pravilno raspoređeni. Obično se sade jedna ili dve glavne sorte i dve, a bolje je da budu tri sorte oprašivača, pod uslovom da se radi o združenom zasadu oraha i kajsije ili breskve. U protivnom dovoljna je jedna glavna sorta i dva oprašivača.
Prilikom izbora sorti oprašivača mora se voditi računa da kvalitetan polen bude obezbeđen u toku celog perioda cvetanja glavnih sorti.
Neke od značajnijih sorata oraha za našu zemlju su: Tisa, Šejnovo, Srem, Šampion, Rasna, Gajzenhajm 139 i Jupiter.
Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
Rezime: Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini.