Kada se opredelite da se bavite pčelarstvom, onda nije dovoljno da imate samo jedan proizvod. Mi se bavimo i proizvodnjom rojeva, duže vreme smo angažovani na oprašivanju semenskih kultura, veli pčelar Đorđe Mrkić.
Pčelar iz Veternika kod Novog Sada, Đorđe Mrkić, a inače predsednik Skupštine Saveza pčelarskih organizacija Srbije, kaže da mu je ljubav prema pčelarstvu preneo otac, kojem je to bilo dopunsko znimanje. Kada je osnovao porodicu, Đorđe je tu ljubav preneo je na svoje petoro dece.
U to vreme pred njima je bilo mnoštvo važnih odluka. Morali su da nađu način kako da, u vreme sankcija, dođu do prihoda od kojih mogu da žive. Pritom, gradili su porodičnu kuću kako bi obezbedili krov nad glavom za svoje petoro dece. Ukratko, put ka ozbiljnom bavljenju pčelarstvom zahtevao je dosta ulaganja, a uvek je nedostajalo novca.
Otvoren konkurs za pčelare: Ne manje od 20 i ne više od 1000 košnica
"Iz tog razloga, morali smo da se snalazimo da nam oprema bude što jeftinija, a što efikasnija. Tada je to bio kriterijum kojim smo se vodili prilikom odabira košnica i elemenata. U početku smo radili i razvijali se 'na mišiće', sve sami, jer tada nije bilo nikakvih podsticaja. U poslednje vreme sve više koristimo podsticaje, a do njih je sve lakše doći", kaže Mrkić.
Tako su sa početnih stotinak košnica, danas stigli do 1.000 pčelinjih društava.
Prisećajući se svojih početaka citirao je izreku pčelara Vladimira Hunjadija, koja kaže 'da bi pčelar živeo stabilno od pčelarstva mora da ima jednu pašu u banci, drugu godinu u magacinu, a treću negde vija na terenu'.
"Mi jednostavno nismo imali rezervi, nismo mogli da se oslonimo na to da li će da medi ili neće. Morali smo da biramo put gde ćemo imati sigurnije i stabilnije izvore finansiranja, a da pritom smanjujemo troškove. Nismo mogli da obezbedimo transport, deca su stasavala i rasla, ali tada nisu bila fizički sposobna da nam pomognu na pčelinjaku. Tada smo se odlučili za proizvodnju matica. Istina, mnogo su slađi novci u proizvodnji meda, nego u proizvodnji matica, ali su ovde sigurniji i stabilniji."
Više od deset godina su kooperanti selekcionog centara "Pčelica Stojanović" iz Kraljeva. Ukoliko bi se pravila paralela, proizvodnja matica mogla bi da se poredi sa plasteničkom proizvodnjom gde ste od jutra do sutra u poslu, kaže naš sagovornik.
"Rudarski posao, koji praktično mora da bude odlično isplaniran, tu se radi na sat, a ne na kalendar. Kada se opredelite da se bavite pčelarstvom, onda nije dovoljno da imate samo jedan proizvod. Mi se bavimo i proizvodnjom rojeva, duže vreme smo angažovani na oprašivanju semenskih kultura, a uz to nam med i drugi proizvodi dođu kao nus proizvodi, kako bismo pokrivali troškove", veli Mrkić.
Radovi na pčelinjaku u određenim periodima godine koncipiraju se u zavisnosti od toga koji vid pčelarske proizvodnje pčelari žele da postignu. Ipak, neke faze, poput pripreme pčelinjih društava za zimovanje, uvek su iste. Osnov dobrog zimovanja su zdrave i dobro razvijene pčele, produktivna matica, dovoljne količine hrane odgovarajućeg kvaliteta, koja je dobro raspoređena u košnici.
"Što se tiče košnica, one moraju biti određenog kapaciteta u skladu sa snagom zajednice. Nije dobro ni da je prevelika, a ni da je premala. Mi radimo sa LR košnicama i gledamo da zazimimo društva na jedan, odnosno dva nastavka, u zavisnosti od toga šta nam je u planu za sledeću godinu. Kako su društva zazimljena na jednom nastavku gledamo da je to na osam do devet ramova", kaže naš sagovornik i dodaje da zadnje ramove odmiču i da to obezbeđuje bolju ventilaciju i raspored hrane u košnici.
April je vreme za proširivanje košnica, proveru broja pčela i jačanje zajednica
Ukoliko je plan da pčelinja društva u proleće uđu razvijenija i spremnija ulaze u jesen, tada ih formiraju na dva nastavka.
"Gore stavljamo tamno, lepo saće, a ispod u donji nastavak, od dva do četiri rama kvalitetna, takođe tamnija, dok prema krajevima može da ide novije saće."
Letnji tretman pčelinjih društava protiv varoe trebalo bi početi što ranije - još u julu ili avgustu. Na taj način leglo iz kojeg će se proizvesti zimske pčele biće što zdravije.
"Nažalost, kod nas je takvo stanje da registrovani preparati nisu jeftini. Mi se dovijamo i gledamo da izbegnemo hemiju što je moguće više. Iz upotrebe smo izbacili preparat na bazi amitraza prvenstveno radi naše bezbednosti i bezbednosti naše dece. Imajući u vidu količinu košnica sa kojima raspolažemo, morali bismo barem 20 dana da budemo izloženi dejstvu ovog preparata. Zato uglavnom koristimo preparate dužeg perioda tretiranja, letvice herba stripsa ili tako nešto", kaže Mrkić i dodaje da će se, najverovatnije, vratiti korišćenju mravlje kiseline.
Njegov savet pčelarima je se u borbi protiv varoe nikada ne oslanjanju isključivo na urađeni tretman, već da sprovode redovne kontrole i da prate situaciju na terenu.
Tagovi
Autorka