Naučnici su sproveli istraživanje, utiče li dodavanje masnoća i aminokiselina u polen na ishranu pčela i bumbara.
Pčele su važan činilac u našem okruženju i prehrani. Bez njihovog oprašivanja mnoge biljne vrste ne bi mogle da se razmnožavaju, stoga njihova smrtnost utiče i na naše snabdevanje hranom. Kako piše phys, treba uzeti u obzir da na svetu postoji više od 20.000 vrsta pčela. Osim medonosnih pčela značajni su i bumbari.
Pčele većinu hranjivih sastojaka dobijaju iz svojih glavnih hranidbenih izvora, a to su nektar i polen (cvetni prah). Dok je nektar uglavnom izvor ugljenih hidrata, polen sadrži većinu ostalih potrebnih hranjivih sastojaka; belančevine, masti, minerale i vitamine. Do danas, istraživači su pretpostavljali da pčele poput ostalih biljojeda, uglavnom uzimaju u obzir sadržaj belančevina prilikom izbora svoje hrane.
Koristeći mehanički pristup u dva koraka, a koji je uključivao eksperimente učenja i hranjenja, grupa naučnika je uspostavila novu metodu kako bi budno pazili na navike u ishrani ovih insekata. Kao prvi korak, eksperimenti su pomogli naučnicima da utvrde sklonost pčela na određene hranjive materije - u ovom slučaju masti i belančevine.
Fabijan Ridenauer (Fabian Rüdenauer), glavni naučnik studije, rekao je: "Fokusirali smo se na masnoće i aminokiseline, koje predstavljaju dve esencijalne makro hranjive materije u polenu i koje će pčele verovatno uočiti i okusiti".
Istraživanje je sprovedeno tako da je u polen dodata manja količina masnih kiselina kako bi se povećao sadržaj masti. Istraživači su otkrili da pčele i bumbari mogu jasno da razlikuju prirodnu od one s povećanim udelom masti te da su jasno pokazale sklonost ka prirodnom polenu. Iznenađujuće je to što kod izmene sadržaja aminokiselina u polenu, pčele i bumbari to nisu mogli da razlikuju.
Zaključak je da ako cvetni prah sadrži masti više od uobičajene količine, pčele i bumbari ga manje konzumiraju. Oni su zapravo radije bili gladni nego što su konzumirali takvu hranu.
Istraživačka grupa je zaključila da masnoća u polenu negativno utiče na reproduktivne sposobnosti pčela i bumbara, ali i na njihovo preživljavanje. Dok, varijacije u sadržaju aminokiselina nisu uticale na navike u ishrani pčela, opstanak ili reprodukciju.
Istraživači, takođe, prikupljaju i dodatne podataka o prehrambenoj hemiji polena kako bi dobili pregled širokog spektra različitih biljnih vrsta. "To bi u budućnosti moglo dovesti do boljeg razumevanja uticaja varijacija cvetnih vrsta na pčele, a moglo bi poboljšati i zaštitne mere poput eko-koridora u poljoprivrednom okruženju", predviđaju istraživači.
Podsetimo, cvetne biljke, smeštene u eko-koridorima, ispuštaju miris ili biohemijske materije koje odbijaju štetne insekte, a privlače korisne te predatore i oprašivače ili privlače štetne insekte, štiteći biljku.
Tagovi
Autorka