Po glavi stanovnika EU se baci 127 kg hrane, a čak 55 odsto se odnosi na domaćinstva.
U prvoj godini pandemije Covid-19, 2020., u Evropskoj uniji je bačeno oko 127 kilograma hrane po stanovniku, objavio je Evropska statistička kancelarija Eurostat. Podaci su ovo prvog službenog istraživanja o bacanju hrane budući da se do sada na nivou EU raspolagalo tek neslužbenim procenama i podacima dobijenim različitim metodama.
Te je godine bačeno 57 miliona tona hrane.
Poražavajuć je podatak da od toga broja na domaćinstva otpada čak 55 odsto, odnosno 70 kg otpada od hrane po stanovniku. Preostalih 45 odsto odnosi se na lanac snabdevanja.
Na fazu prerade otpada 23 kg (18 odsto), na primarnu proizvodnju 14 kg (11 odsto), ugostiteljstvo 12 kg (devet odsto), a na maloprodaju i ostalu distribuciju devet kilograma (sedam odsto). Ali, još uvek se ispituje učinak koji je na potonji sektor imao lockdown tokom epidemije virusa korona.
"Brojke su ogromne, ispada da 10 odsto sve hrane koja dođe na evropsko tržište završi na otpadu, i to u situaciji kada je hrana radi inflacije i rata u Ukrajini sve skuplja", upozorila je Biljana Borzan, koja je bila izvestilac Evropskog parlamenta za smanjenje bacanja i povećanje doniranja hrane. Ističe kako je pozitivno to što sada imamo službenu polazišnu tačku za smanjenje ovih količina. Kaže kako su se države EU obavezale prepoloviti ih do 2030.
Najviše hrane po glavi stanovnika je bačeno na Kipru (397 kg), Danskoj (221 kg) i Grčkoj (191kg). U Sloveniji se baca najmanje (68 kg), a odmah iza nje je Hrvatska sa 71 kg bačene hrane po stanovniku.
Ovi podaci, posebno u vreme prehrambene krize predstavljaju veliki izazov kako za Evropu, tako i svet.
Rast cena, kao i zabrinutost za naš ekološki otisak sve nas teraju da pripazimo na efikasnu upotrebu resursa koje imamo, smanjujući otpad na minimum. Jednostavan način je podizanje svesti o godišnjoj količini otpada od hrane koju proizvodimo. Tim više što ona ima veliki uticaj na životnu sredinu i klimu, budući da je dodatni izvor emisija štetnih gasova, poručuju u Eurostatu.
Borzan naglašava da sve dokle god ima gladnih ljudi, a skladišta socijalnih samoposluga i narodnih kuhinja nisu puna, svaki kilogram bačene hrane je previše. Osim toga, za njenu proizvodnju su potrošeni resursi - rad, gorivo, voda, zemlja, koji su ograničeni i vredni.
"To je nešto što je generaciji naših dedova i baka bilo nezamislivo. Potrebno je preduzeti sistemske mere da se situacija poboljša, na primer olakšati doniranje pokretanjem banke hrane, edukovati građane o njenoj vrednosti pa učiniti rokove trajanja razumljivijim za građane", smatra Borzan.
Tagovi
Autorka