U našim agroekološkim uslovima, osnovni plodored je tropoljni, dok za povrtare koji se bave proizvodnjom na velikim površinama, preporučuje se primena četvoropoljnog plodoreda.
U zimskom periodu godine u povrtarskoj proizvodnji ima relativno manje posla tako da povrtari imaju vremena da dobro isplaniraju koje kulture će gajiti na svojim parcelama. S obzirom da je pravilna primena plodoreda temelj svih sistema proizvodnje, bez obzira da li se radi o konvencionalnoj, integralnoj, organskoj ili održivoj poljoprivredi, važno je na vreme planirati i primeniti pravila plodoreda, navodi stručnjak za melioraciju Poljoprivredno stručne službe Kruševac Snježana Vujinović.
Plodored može da bude povrtarski, ratarsko-povrtarski ili hortikulturni kod koga se povrtarske kulture smenjuju sa cvećem. U našim agroekološkim uslovima, osnovni plodored je tropoljni, dok za povrtare koji se bave proizvodnjom na velikim površinama, preporučuje se primena četvoropoljnog plodoreda.
Prednosti primene plodoreda su višestruke, pre svega, njime se rešava problem monokulture kojom se narušavaju biološke, fizičke i hemijske osobine zemljišta. Plodoredom se direktno utiče na plodnost zemljišta, a usevu se pruža i efikasna zaštita od prouzrokovača biljnih bolesti, korova i zemljišnih štetočina.
Posebno je važan kada je u pitanju ishrana povrća, jer je povrtarska proizvodnja veoma intenzivna proizvodnja u kojoj se smenjuje više kultura na istoj proizvodnoj parceli u toku godine.
Kako smo ranije pisali, ovakav način gajenja, kada odmah nakon skidanja jednog useva, sejemo ili sadimo drugi, omogućava maksimalnu iskorišćenost zemljišta. Ovome pogoduje različita dužina vegetacijskog ciklusa kod pojedinog povrća, zatim različiti su i zahtevi za toplotom, kao i osetljivost na niže temperature.
Prilikom planiranja plodoreda potrebno je voditi računa o zahtevima povrtarskih kultura prema obradi zemljišta, đubrenju, navodnjavanju kao i tolerantnosti prema prethodnoj kulturi. Tropoljni plodored podrazumeva da se obično za prvo polje planiraju parcele koje će se đubriti stajnjakom.
Na tim parcelama se gaji plodovito povrće i kupusnjače jer dobro reaguju na direktno đubrenje organskim đubrivima, zahtevaju visok nivo agrotehnike kao i racionalnu i kvalitetnu obradu.
Na drugom mestu, odnosno, polju gaje se korenaste i lukovičaste vrste kao i lisnato povrće. One se uglavnom ne đubre stajnjakom ali koriste organsku materiju, unetu tokom prethodne vegetacije. Na trećem polju su leguminoze, odnosno, grašak, boranija, pasulj. U toku druge i treće vegetacije polja se samo rotiraju. Tokom četvrte vegetacije, raspored vrsta po poljima, isti je kao i prve godine, napominje Vujinović.
Izvori
Tagovi
Autorka