Pretraživanje tekstova
Svake se godine u svetu proda oko 50 miliona tona fosfatnog đubriva. Veća nalazišta fosfora nalaze se u samo nekoliko zemalja. A to nije jedini problem.
Ko u jesen nije bacio fosfor (i kalijum), vreme je da to napravi sada, kažu iskusni ratari. Ali, naučnici upozoravaju na "fosfogedon" koji bi mogao pogoditi našu planetu. Reč je o zloupotrebi fosfora koja bi mogla da rezultira nestašicom fosfatnih đubriva te poremete proizvodnju hrane na globalnom nivou.
Preterana upotreba ovog elementa iscrpljuje njegove zalihe te doprinosi klimatskoj krizi, piše Guardian.
Ispiranje ovih đubriva sa polja, zajedno sa otpadnim vodama, koje se zatim ulivaju u reke, jezera i mora dovode do sve češćih cvetanja algi, ali i stvaranja vodenih mrtvih zona koje ugrožavaju riblji fond. Takođe, raspadanje algi dovodi do emitovanja metana, što utiče na pojačano globalno zagrevanje i sve veću klimatsku krizu, upozoravaju naučnici.
"Dosegli smo kritičnu tačku. Možda bismo se i uspeli da vratimo na staro, no sada zaista moramo da se saberemo i na mnogo mudriji način da počnemo da koristimo fosfor. Ne napravimo li to, suočićemo se s katastrofom koju smo nazvali 'fosfogedonom'", rekao je profesor Fil Hajgart sa Univerziteta Lankaster.
Svake se godine u svetu proda oko 50 miliona tona fosfatnog đubriva. Veća nalazišta ovog elementa nalaze se u samo nekoliko zemalja. Najviše ga je u Maroku, Kini i Alžiru. Nasuprot tome, rezerve u SAD-u pale su na jedan odsto prethodnih nivoa, dok Britanija uvek mora da se oslanja na uvoz.
Proizvodnja đubriva: Evropa je zavisila od Rusije - kome se sada okrenuti?
Sve veći pritisak na nalazišta bi mogao već za nekoliko godina dovesti do smanjenja njegovih zaliha. Brojni se analitičari boje da bi nekoliko kartela uskoro moglo kontrolisati većinu njih, a na skok cena bi najviše pogodio zapad. Smatra se da bi rezultat bio sličan naftnoj krizi iz sedamdesetih godina prošlog veka.
Ovaj je element 1669. otkrio nemački naučnik Henig Brant, koji ga je izolovao iz urina. Pokazalo se da je neophodan za život. Kosti i zubi većinom su izgrađeni od minerala kalcijum fosfata, jedinjenja dobijenog iz njega, a ovaj element je prisutan u našem DNA i u staničnim membranama.
Hemičar i pisac naučne fantastike Ajsak Asimov još je pre 40 godina izjavio da života na Zemlji može biti sve dok ne nestane sav fosfor, a tada dolazi do takvog zastoja kojeg ništa neće moći da spreči.
"Možda bismo mogli da zamenimo ugljen nuklearnom energijom, drvo plastikom, meso kvascem, a prijateljska druženja izolacijom - ali za fosfor nema zamene."
Treba napomenuti i da je ovaj mesec u SAD-u objavljena i knjiga The Devil's Element: Phosphorus and a World Out of Balance (u slobodnom prevodu: Đavolji element: fosfor i svet u neravnoteži), čiji je autor Dan Egan, a problematizuje upravo ovo na što upozoravaju naučnici.
Tagovi
Fosfogedon Fosfor Nestašica Zalihe Klimatska kriza Dan Egan Nalazišta fosfora Đubriva Cena Ajsak Asimov Henig Brant
Autorka
Više [+]
Hobi baštovanka s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
pre 1 nedelju
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.