Čuvanje povrća počinje u trenutku berbe, pa sve do momenta korišćenja, razgradnje ili propadanja. Za uspešan proces čuvanja povrća naročito je važna pravovremena berba. U nekim slučajevima se zbog neblagovremene berbe može izgubiti čak 30%-50% ukupnog roda.
Čuvanja povrća počinje u trenutku berbe, pa sve do momenta korišćenja, razgradnje ili propadanja. Za uspešan proces čuvanja povrća naročito je važna pravovremena berba. Vreme berbe zavisi od vrste i sorte povrća, ali i od mogućnosti dozrevanja, daljine tržišta odnosno dužine transporta. U nekim slučajevima se zbog neblagovremene berbe može izgubiti čak 30-50% ukupnog roda. Gubici u kvantitetu i kvalitetu nastaju i u periodu između berbe i trenutka upotrebe. Do gubitka tokom čuvanja svežeg povrća dolazi zbog:
Najvažnija osobina ubranog svežeg povrća je da ono živi i da se u njemu nastavljaju procesi metabolizma, naglašava Olivera Sekulić iz PSS Sombor. Uspešno smanjenje tih gubitaka podrazumeva poznavanje bioloških osobina vrste i činilaca spoljne sredine, koji dovode do oštećenja kao i primenu tehnike čuvanja koja će usporiti starenje. U optimalnim uslovima čuvanja pojedino povrće može da se čuva nekoliko nedelja, dok u običnim uslovima ono opstaje samo nekoliko dana.
Zbog razlika u osetljivosti na čuvanje, ističe se potreba za odvajanjem povrtarskih vrsta na one koje su više podložne propadanju. Klasifikacije prema biljnim organima ili fazama razvoja nisu strogo određene. Na primer temperature čuvanja za slatki krompir i cveklu su potpuno različite, iako su obe korenaste vrste. Zato samo poznavanje prirode ubranog povrća omogućava da se pretpostavi njihovo ponašanje tokom čuvanja.
Zbog ograničenih skladišnih kapaciteta proizvođači često čuvaju različito povrće zajedno. U slučaju združenog čuvanja treba znati da se može kombinovati samo ono povrće koje je kompatibilno, odnosno koje se slaže. Pošto se često zajedno čuvaju povrće i voće neophodno je poznavati i mogućnosti čuvanja takvih kombinacija.
Primer moguće kombinacije je čuvanja kupusa, celera, šargarepe ili crnog luka zajedno sa jabukama i kruškama, dok čuvanjem sa krompirom jabuke i kruške dobijaju neobičan ukus. Miris jabuka redovno apsorbuju jaja, mlečni proizvodni i meso. Crni luk i krompir moraju se čuvati odvojeno.
Mnoge vrste proizvode etilen koji može da izazove neželjne efekte pri združenom čuvanju. Nepoželjni efekti ogledaju se u odbacivanju listova, žutilu, ubrzanom starenju itd. Zbog toga povrće i voće koje je osetljivo na etilen (šargarepu, kupus, zelenu salatu, boraniju, lubenicu i krastavac) ne bi trebalo čuvati zajedno sa povrćem i voćem koji produkuju taj gas. Povrtarske vrste koje stvaraju etilen su paradajz i dinja, a od voćnih vrsta to su: jabuka, kruška, šljiva, breskva i nektarina. Etilen ubrzava zrenje mnogih vrsta, a njegov uticaj na zrenje odvija se znatno sporije pri 0°C.
Povezana biljna vrsta
Engleski naziv: Cabbage | Latinski naziv: Brassica oleracea L. convar. capitata (L.) Alef. var. capitata L.
Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice (Brassicaceae) koja razvija veliki pupoljak nastao savijanjem lišća. Prve godine stvara vegetativne organe, a druge cvetno stablo... Više [+]Izvori
Tagovi
Autor