Pretraživanje tekstova
Izrazito povoljni vremenski uslovi, topla leta sa padavinama kao i obilno navodnjavanje tifonima, rasprskivačima, pogoduju širenju bakterioze paprike, navodi Slavica Maksimović, sručnjak za zaštitu bilja Poljoprivredno sručne službe Šabac.
Paprika je jedna od najrasprostranjenijih povrtarskih vrsta. U Srbiji se uzgaja i na otvorenom polju, ali najviše u zaštićenim prostorima (visoki tuneli, staklenici, plastenici). Međutim, podložna je oboljevanju od fitopatogenih gljiva i bakterija.
Bakterioze su posebno štetne za kvalitet ploda. Najučestalije se javljaju Pseudomonas syringae pv. suringae, Xantomonas campestris subsp. vesicatoria i Ervinia carotvora subsp. sarotvora.
Potrebna preventivna zaštita paprike - opasnost od bakteriozne pegavosti
Izrazito povoljni vremenski uslovi, topla leta sa padavinama kao i obilno navodnjavanje tifonima, rasprskivačima, pogoduju upravo širenju bolesti Xanthomonas campestris pv.vesicatoria - bakterioze paprike, kao i masovnoj infekciji listova i plodova, navodi Slavica Maksimović, stručnjak za zaštitu bilja Poljoprivredno sručne službe Šabac i ističe da širenje bakterioze dovodi do defolijacije biljaka i ističe da ovo oboljenje može značajno da ugrozi prinos plodova u paprici.
Prvi simptomi uočavaju se na naličju lista paprike u vidu tačkastih pega sa izdignutim tkivom što podseća na bradavičasta ispupčenja sa tamnijom zonom u centru. Pri višim temperaturama i vlažnosti vazduha pege se šire, oboleli listovi žute i opadaju.
Bolest se prenosi i na cvetnu peteljku, a tada cvetovi i mladi plodovi opadaju, što dovodi do smanjenja prinosa. Na plodovima u okviru pega javljaju se pukotine koje podsećaju na kraste što takođe umanjuje ekonomski efekat proizvodnje, objašnjava stručnjak za zaštitu bilja.
Smatra se da izvor zaraze za ovo oboljenje predstavljaju ostaci zaraženih biljaka i zaraženo seme. Infekcija se iz semena prenosi na rasad, a zatim na biljke u polju. Parazit se dalje širi kišnim kapima, navodnjavanjem, vetrom, insektima.
Mere za suzbijanje prouzrokovača obuhvataju primenu plodoreda, setvu zdravog semena, odstranjivanje biljnih ostataka, gajenje otpornih sorti, zalivanjem u brazde ili kap po kap kao i primenu baktericida. Bakterija prezimljava na biljnim ostacima tako da papriku ne treba gajiti na istoj parceli dve do tri godine.
Od hemijskih mera zaštite može da se primenjuje dezinfekcija semena u dvoprocentnom rastvoru kaustične sode (NAOH) u trajanju od 10 minuta nakon čega se ono ispira vodom, suši i seje. Tretiranje biljaka u polju obavlja se preparatima na bazi bakaroksihlorida i bakarhidroksida, zaključuje Maksimovićeva.
Izvori
Poljoprivredne savetodavne i stručne službe Srbije
Tagovi
Fitopatogena oboljenja Bakterioze paprike Tačkaste pege Smanjenje prinosa Mere zaštite Slavica Maksimović Bolesti paprike
Autorka
Više [+]
Mina je diplomirani filolog, zaljubljenik u novinarstvo, prirodu i zelenu boju. Životni moto: "All you need is faith, trust and a little bit of pixie dust"
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
KAKO POSADITI ORAH ? Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini. I pored povoljnih zemljišnih uslova proizvodnja oraha u našoj zemlji ne zadovoljava doma... Više [+]
KAKO POSADITI ORAH ?
Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini.
I pored povoljnih zemljišnih uslova proizvodnja oraha u našoj zemlji ne zadovoljava domaće potrebe. Klimatski uslovi jesu ograničavajući faktor, naročito pozni prolećni mrazevi, ali to možemo umanjiti dobrim izborom položaja. Uvoz nije opravdan, jer postoje velike mogućnosti za povećanje proizvodnje.
Dobar izbor položaja
Prilikom podizanja plantaže oraha posebnu pažnju treba posvetiti izboru mesta, odnosno ekspoziciji. Orah treba gajiti na položajima koji su u toku celog dana izloženi suncu. Može da uspeva do 600, čak i više metara nadmorske visine, a optimalna je 400. Na većim nadmorskim visinama i u hladnijim predelima i treba ga saditi na južnim, jugoistočnim i istočnim položajima.
Neophodno je pre podizanja voćnjaka u nekom kraju dobro upoznati klimu. Ako klimatski uslovi ne odgovaraju pojedinim sortama oraha, nastupaju velike promene u trajanju i toku faza vegetacije, što se odražava na prinos i kvalitet plodova.
Kada je u pitanju zemljište prednost treba dati dubokim, rastresitim, umerene vlažnosti, neutralne ili slabo alkalne reakcije - (pH 7-7,5). Može se saditi i na peskovitim i kamenitim, ali pod uslovom da su dovoljno duboka i propustljiva i da se pravilno đubre.
Mesta u kojima bi moglo doći do zadržavanja površinskih voda i zabarivanja treba poravnati ili postaviti drenaže. Preporučuje se i podrivanje zemljišta na 70 do 80 centimetara. Posle ovakve obrade treba rasturiti organsko i mineralno đubrivo, a potom ih uneti u zemljište oranjem na oko 50 centimetara.
Jamići za sadnju se kopaju pomoću traktorskih burgija na dubinu od 50 centimetara i isto tolikog prečnika. One moraju biti većih dimenzija ukoliko će se u njih dodavati đubriva. Za pojedinačne voćke, drvorede, pošumljavanje, okućničko gajenje i na manjim površinama, odnosno sadnju na nepripremljenom zemljištu, prečnik jame treba da bude 100, a dubina 50-60 centimetara, da bi se stimulisao rast korena u širinu.
Radi povećanja ekonomičnosti proizvodnje u zasadima oraha mogu da se sade međukulture poput kajsije i breskve. Ako je međukultura kajsija dužina redova, odnosno parcele treba da bude 200, a širina 300-400 metara. Poželjno je da njihov pravac bude sever-jug, što je pogodno ako se kao međukultura gaji i neka druga špalirska voćna vrsta. Ako se orah gaji u čistoj kulturi i sadi se u temena jednakostraničnog trougla, a formira kotlasta kruna, što je najčešći slučaj, pravac redova nema značaja i određuje se samo na osnovu konfiguracije terena. Međutim, ukoliko se gaji u kvadratnom rasporedu, dobar razmak za kalemljeni orah iznosi 9 x 9 m, a obrada je u oba pravca.
Za podizanje zasada oraha najčešće se koriste kalemljene sadnice visine 190 do 200 centimetara, s korenom od tri do pet žila. Prvi rod one daju u drugoj ili trećoj godini.
Sadnja oprašivača
Rastojanje između sadnica zavisi od plodnosti zemljišta, predviđene agrotehnike, bujnosti sorte i podloge... Za dobar rod oraha u zasadu mora biti dovoljno oprašivača koji su pravilno raspoređeni. Obično se sade jedna ili dve glavne sorte i dve, a bolje je da budu tri sorte oprašivača, pod uslovom da se radi o združenom zasadu oraha i kajsije ili breskve. U protivnom dovoljna je jedna glavna sorta i dva oprašivača.
Prilikom izbora sorti oprašivača mora se voditi računa da kvalitetan polen bude obezbeđen u toku celog perioda cvetanja glavnih sorti.
Neke od značajnijih sorata oraha za našu zemlju su: Tisa, Šejnovo, Srem, Šampion, Rasna, Gajzenhajm 139 i Jupiter.
Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
Rezime: Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini.