Paradajz, paprika, krastavci i patlidžan su najčešće vrste povrća koji se gaje u plasteniku. U većini slučajeva ono što vredi za sadnju združenih useva na otvorenom važi i za plasteničku proizvodnju, ali ima i odstupanja.
Najčešće pitanje sa kojim se agronomi susreću jeste koje povrtne vrste mogu da se uzgajaju u istom plasteniku. Sve vrste povrća ne mogu da se uzgajaju zajedno, posebno kada se radi o objektima manje površine. Želja većine uzgajivača je da što više biljaka posade u zatvorenom prostoru, a pri tome ne vode računa da različite vrste imaju različite zahteve, kao ni to da li se one međusobno podnose.
Prilikom odabira vrsta povrća koje želimo da uzgajamo u plasteniku treba da ispoštujemo zahteve koje ono ima i kod proizvodnje na otvorenom polju. Posebnu pažnju pokloniti kompatibilnosti vrsta, odnosno dobrosusedskim odnosima. To su biljke koje dobro rastu i razvijaju se posađene jedna pored druge.
Kod setve kombinujte useve koji imaju iste ili slične zahteve, ali izbegavajte uzgajanje onih iz iste porodice. Sejanjem povtnih vrsta iz iste familije u jednom plasteniku možete doprineti pojavi bolesti i štetočina koji su zajedničke za posađene povrtnice. Pored onih dominantnih koje se uzgajaju u zaštićenom prostoru, možete posaditi i sporedne koje štite glavnu vrstu od oboljenja i napada štetočina. Primer za to je združen usev paradajza i bosiljka.
Paradajz, paprika, krastavci i patlidžan je najčešće zastupljeno povrće koje se proizvodi u plasteniku. U većini slučajeva ono što važi za sadnju zduženih useva na otvorenom vredi i za plasteničku proizvodnju, ali ima i nekih odstupanja. Primer za to su paradajz i krastavac. Oni su loši susedi, ali u zatvorenom mogu da rastu zajedno. Naravno, glavni problem je što obe vrste stvaraju veliku zelenu masu i uzgajivači posebnu pažnju treba da obrate na provetravanje plastenika.
Paradajz voli provetravanje, a krastavci ne baš. Prilikom njihove sadnje u istom plasteniku ne mešajte biljke. Posadite ih u odvojene leje ili redove. Obratite pažnju i na zalivanje jer su oba useva veliki potrošači vode. Takođe, orezujete i jednu i drugu vrstu. Na taj način ćete smanjiti količinu vlage u objektu, kao i potrošnju vode i hraniva.
Pomenuto povrće pripada istoj familiji i zbog toga su podložni pojavi istih oboljenja i napadu zajedničkih štetočina. Osim toga, imaju i slične zahteve prema hranivima, vodi, temperaturi, osvetljenju. Pošto se radi o biljkama koje zauzimaju veliki postor potrebno je obezbediti dovoljno prostran objekat kako ne bi bile pregusto posađene.
Paprika i paradajz je najčešća kombinacija povrtnih vrsta u plasteniku. Ovo povrće dobro se slaže kada se proizvode u zatvorenom. Sadnja se obavlja u odvojene leje ili redove. Paradajz bolje toleriše papriku u svojoj blizini nego krastavce. Kada se u zatvorenom uzgajaju sve tri vrste zajedno potrebno je između paradajza i krastavca posaditi papriku. On bolje podnosi suv vazduh i nagli pad temperature nego paprika.
Takođe, mogu se proizvoditi u istom objektu paprika, paradajz i patlidžan kada se ispoštuju svi njihovi zahtevi. Opet je najbolja opcija da se između paradajza i patlidžana posadi paprika. Najbolje ih je saditi u razdvojene leje ili redove koji su minimalno udaljeni 50 cm. Patlidžan zahteva veću vlažnost zemljišta od paradajza. Kada je paradajzu dovoljno vlage u tlu, patlidžan može patiti od njenog nedostatka.
Tagovi
Autorka