Površinske leje su jednostavnije za rukovanje i doprinose proizvodnji ujednačenijeg i kvalitetnijeg rasada. Njihov jedini "nedostatak" je nešto veći utrošak stajnjaka od uobičajene količine.
Topla leja široko je zastupljen oblik zaštićenog prostora u našem povrtarstvu, koji je zbog svoje jednostavnosti, jednako dostupan individualnim odgajivačima povrća, kao i društvenim gazdinstvima. Tople leje koriste se uglavnom za gajenje rasada.
Prema konstrukciji, načinu zagrevanja i nekim drugim osobenostima, razlikuju se mnogobrojni tipovi ovog zaštićenog prostora.
Prema konstrukciji, leje mogu biti: jednostrane i dvostrane. U domaćoj praksi zastupljene su obične leje, koje mogu biti nadzemne ili ukopane.
Nadzemne su jednostavnije, lakše za rukovanje, mogu se premeštati sa jednog mesta na drugo, u njima se lakše reguliše vlaga, što opet čini prednost jer se postiže proizvodnja ujednačenog i visoko kvalitetnog rasada. Jedini nedostatak, ako bi se tako moglo reći, jeste utrošak oko 30 odsto više stajnjaka nego kod ukopanih leja.
Ukopane leje pogodnije su za gajenje povrća na rod jer je u njima režim vlažnosti i toplote manje podložan promenama.
Toplu leju čine sledeći elementi:
Trap se koristi za ukopane leje i u njih se slaže zagrejani stajnjak. Za leje koje se podižu u toku zime, ukopavaju se u trap dubok 50 - 60 cm, a prolećne u trap do 40cm dubine.
Zemlja za ove objekte posebno je pripremljena u smislu hranljivih materija, fizičkih svojstava, kao i dezinfekcije, što sve zajedno pruža optimalne uslove za razvoj biljaka. Mešanje zemlje i dobro zgorelog stajnjaka vrši se u odnosu 1:1.
Za zagrevanje leja koriste se biološki i tehnički izvori toplote. Biološki izvori su svež stajnjak, slama i pleva, a ponekad i lišće i razni biljni ostaci, usled razlaganja organske materije, a zbog rada mikroorganizama, oslobađa se izvesna količina toplote. Pripremanje stajnjaka počinje desetak dana pred podizanje leja i to tako što se stajnjak slaže u figuru za zagrevanje pored mesta gde će biti postavljene.
Tom prilikom meša se sa slamom i ako je suv, povremeno kvasi vodom. Posle nekoliko dana gomila se upali i počne jako da se puši pri čemu se takav stajnjak slaže u trap ili se koristi za površinske leje. Slaganje stajnjaka unutar objekta vrši se u ravnomernom sloju potrebne debljine, posle čega se gaženjem sabija. Preko složenog stajnjaka postavlja se ram, nasipa zemlja i leja pokriva prozorima i asurama.
Dezinfekcija tla treba da se obavi upotrebom hemijskih preparata kao što su cineb i tiram i to tako što se zamlja neposredno pred setvu pospe praškastim cinebom u količini 70 - 90 gr/m², a onda prekopa da se dobro izmeša ili se preparat razmuti sa vodom i poprska se leja.
Setva treba da se obavi pravovremeno što zavisi od vremena rasađivanja. Ne bi trebalo da se obavi rano jer do iznošenja rasada može ostati dugo u leji, čime se pospešuje izduživanje ili prerastanje rasada, što može dovesti do toga da se isti i ne primi.
Isto tako, rasad ne sme biti previše mlad jer je onda osetljiv na nepovoljne uslove spoljašnje sredine. Pre setve seme obavezno treba dezinfikovati. Setva može da se obavi omaške, ali u redove je ipak povoljnija i obavlja se na razmak između redova 5 - 6 cm, a zatim se seme pokrije slojem zemlje debljine 1 - 1,5 cm.
Nega rasada svakako se treba primenjivati i to na sledeći način:
Na kraju se rasad iznosi iz toplih leja i vrši se njegovo pikiranje, odnosno presađivanje mladih sejanaca, objašnava diplomirani inženjer ratarstva i povrtarstva, Gordana Rehak iz PSSS Šabac
Izvori
Tagovi