Proizvodnja paprike: Zbog hladnijih noći ne napreduje ona već rasađena

Specifičnost proizvodnje povrtarskih, ali i ratarskih useva ogleda se i kroz različite agroekološke uslove uspevanja na različitim područjima. Shodno tome, svaki kraj je pogodan za određenu proizvodnju, bilo voćarsku, ratarsku ili povrtarsku. 

Za jugoistočnu Srbiju, pogotovo u Leskovačkoj kotlini karakterističan je uzgoj paprike, a prema rečima Saše Stanković iz Poljoprivredne savetodavne i stručne službe u Nišu, ova proizvodnja je pravi ponos uzgajivača pomenutog povrća u dolini Morave, u selima Aleksinca, Ražnja i Niša. 

Sve više zastupljena proizvodnja u zatvorenom

U tom delu Srbije već je u toku sadnja paprike na otvoreno polje. Do nedavno je to bio najznačajniji vid uzgoja navedene povrtarske vrste dok je u poslednje vreme više zastupljena proizvodnja u zaštićenom prostoru jer se tokom proteklih godina ispostavilo da je na taj način osiguran plasman, a prinosi su kvalitetniji i bezbedniji nego kod proizvodnje na otvorenom. 

"Na otvorenom je zbog dosta padavina, naročito u maju, potrebno češće štiti useve od bolesti i štetočina. Takođe, postalo je praksa da kada se paprika iznosi na parcelu, period bude kišovit i hladan", ističe Stanković, dodajući da je i ove godine rasađivanje kasnilo zbog hladnih dana, čak i na početku juna, a biljke su spremne i trebalo bi ih što pre rasaditi. 

Ipak, hladne noći i prilično niske vrednosti dnevnih temperatura, uzroci su zašto one koje su već rasađene ne napreduju - usled nepovoljnih klimatskih prilika. 

Uzgoj paprike na otvorenom: Na šta posebno treba paziti?

Kako smo nedavno pisali, paprika je "kraljica" među povrćem i njen koren mora biti u dobrom stanju. Stručnjak za povrtarstvo, Nada Parađiković, kaže da njena rizosfera mora brzo da se adaptira korenom na zemljište u koje dolazi.

Pored toga što područja poput Svrljiga i Gadžinog Hana nisu poznata po dobrom kvalitetu tla i uslova za proizvodnju ove vrste, ipak se odlikuju uzgojem kvalitetnog ploda paprike, ali i dobrim proizvodima od tog povrća i pored ne baš visokih prinosa.

Prerada u ajvar ima dobru perspektivu

Odgovarajuća insolacija, broj sunčanih dana, manji stepen pojave patogena, smanjena upotreba pesticida, sve to doprinosi kvalitetu proizvodnje paprike i pored viših troškova u odnosu na intenzivnija područja gajenja. Plod joj je izuzetno bogat vitaminom C, sadrži antioksidante i važan je u ljudskoj ishrani. Pojedine domaćice okoline Aleksinca sve više se pojavljuju na tržištu kao najpoznatije proizvođačice ajvara.

"Ne podnosi visoku vlagu, a zahtevi za vodom tokom vegetacije su 800-1.200 mm. Može da se gaji i do 1.500 metara nadmorske visine, a uspeva na različitim tipovima tla, ipak najbolja su ona duboka i rastresita", objašanjava ovaj stručnjak. 

Kada je tek rasađen mlad usev, on je na meti brojnih patogena i štetočina. Naročito je na početku vegetacije važno da se odradi zaštita od lisnih vaši, ali i od grinja, a od bolesti je značajna bakteriozna plamenjača jer se pojavljuje u periodima čestih i obilnih padavina. 

Kalkulacija troškova proizvodnje paprike 2020. godine

Povrtarima se savetuje da prate javljanje i drugih štetočina, poput pamukove sovice, kukuruznog plamenca, bele leptiraste vaši i brojnih drugih, kako bi mogli da reaguju pravovremeno u cilju dobijanja zdravog povrća. 

Za dobre prinose, važan je i izbor odgovarajuće sorte. Na području Aleksinca zastupljena je paprika takozvane sorte "Makedonka" a koje u tom kraju nazivaju još i "ajvarka". Odlikuje je visok sadržaj suve materije, dobar kvalitet, kao i visoki prinosi. 

Kada je reč o intenzivnoj proizvodnji, tu imamo sorte Madona, Amanda, Slonovo Uvo, Somborka i Dukat. Sve one daju krupne plodove, za kojim postoji tražnja na tržištu. Pored njih, u velikoj meri tražene su još i Bela Duga, Župska Rana i nove u tom tipu poput Silvije, Une i Amfore.

Prerada u ajvar, tucanu papriku i turšiju biće značajna perspektiva razvoja proizvodnje i prerade paprike na ovom području, smatra poljoprivredni stručnjak iz Niša. Pomoć proizvođačima u stimulisanju podizanja hladnjača, preradnih kapaciteta malih i srednjih uzgajivača doprineli bi sigurnijem plasmanu navedene povrtarske vrste.