Beli luk je omiljena povrtna vrsta koja se često uzgaja u baštama. Veoma često koristi se kod pripreme prirodnih preparata za zaštitu bilja ili kao dobar sused u bašti koji svojim mirisom štiti povrće od brojnih štetočina. Međutim, sam beli luk izložen je napadu lukove muve, muve belog luka, nematoda, lukovog listojeda i drugih štetočina.
U svakoj bašti možemo da pronađemo gredicu belog luka. Ova popularna vrsta povrća veoma često se koristi kao zaštita drugih biljnih vrsta, za izradu raznih prirodnih pesticida. Veoma lako se uzgaja, nije zahtevna vrsta poput paprike ili paradajza. Međutim, beli luk napadaju razne štetočine koje pričinjavaju štetu, umanjuju prinos, umanjuju kvalitet ili u nekim slučajevima potpuno mogu da unište usev.
Beli luk ima insekticidna i fungicidna svojstva i zbog toga se sadi u blizini raznih vrsta povrća, začinskog i lekovitog bilja, u voćnjacima. I pored toga što njegov miris odbija većinu štetočina postoje štetočine koje beli luk koriste u ishrani ili su za njega vezani životnim ciklusom.
Lukova muva, muva belog luka, lukov moljac, lisne vaši, nematode, lukova buba, lukov listojed, najčešće su vrste koje pričinjavaju štete na usevima belog luka.
Lukova muva (Hylemia antiqua) je štotočina koja napada beli luk, crveni luk, praziluk i ostale vrste iz porodice lukova. Štetu pričinjava larva dok odrasle jedinke ne predstavljaju opasnost za lukove. Ženka polaže jaja na površinu lista tokom proleća. Izuzetno je proždrljiva i razvija se u unutrašnjosti lista i glavice.
U pojedinim godinama dolazi do masovne pojave lukove muve i velikih šteta u zasadima luka.
Muva belog luka (Helomyza lurida) je štetočina koja isključivo napada beli luk. Ova vrsta štetočine ima jednu generaciju godišnje. Prezimljavaju odrasle jedinke koja postaju aktivne tokom ranog proleća. Pojavljuju se čim prosečna temperatura vazduha dostigne vrednost 2°C, u pojedinim godinama već krajem februara. Ženke su aktivne do aprila. U tom vremenskom intervalu polažu jaja na biljke koje imaju dobro razvijena dva do tri lista. Najčešće bira najrazvijenije biljke za odlaganje jaja.
Štete pričinjavaju larve koje se hrane u unutrašnjosti biljke belog luka. Usled njihove ishrane biljke počinju da zaostaju u porastu, suše se i propadaju. Dodatni problem je što se na oštećenim delovima tkiva biljke belog luka razvijaju saprofitske gljive, prouzrokovači truljenja i drugih biljnih bolesti.
Napad se prepoznaje po žućenju središnjeg lista, stabljika postaje mekana, prazna i lako se odvajaju listovi od glavice i korena. Najčešće je u stabljici jedna larva.
Za zaštitu od ove štetočine mogu da se koriste prirodna sredstva i preparati kao i za lukovu muvu. Ranijom sadnjom u jesenjem roku setve i kasnijom setvom tokom proleća smanjuju se posledice napada ove štetočine.
Lukov moljac (Acrolepia/Acrolepiopsis assectella) izaziva štete na belom luku i praziluku. Može u toku godine da ima dve do tri generacije.
Štete pričinjava larva koja se hrani listom na početku razvoja, a kasnije glavicom luka. Napad štetočine se prepoznaje po uzdužnim svetlim prugama na listu. Kako se larva spušta prema glavici, biljka vene i suši se.
Najčešće se suzbija na površinama na kojima se proizvodi semenski luk.
U pojedinim godinama beli luk napadaju lisne vaši koje svojim sisanjem usporavaju rast i razvoj biljaka. Napadaju mlade, sočne biljne delove.
Što su biljke mlađe, izloženije su napadu lisnih vaši. Za zaštitu mogu da se koriste razni prirodni preparati.
Lukov listojed (Galeruca tanaceti) je štetočina koja se povremeno javlja, ali u tim godinama, pričinjava velike štete. Radije napada crveni luk, ali se napad veoma brzo širi i larve u potpunosti mogu da unište gredice crvenog i belog luka, kao i drugog gajenog bilja.
Od nematoda na belom luku najčešće se javlja stabljična nematoda iz roda Ditylenhus. Usled njenog napada listovi žute, propadaju, a lukovice postaju mekane, prazne. Naručito su opasne kod semenskog luka jer uništavaju sadni materijal. Veoma često izazivaju izostajanje formiranja glavice i čenova u glavici.
Ove štetočine mikroskopske veličine za ishranu koriste sve delove biljke belog luka: listove, glavicu, stabljiku. Nematode mogu godinama da se održavaju pa zbog toga treba izbegavati sadnju na istom mestu tokom niza godina. Mogu da se šire bez vidljivih znakova oštećenja uzgajanih biljaka i u jednoj godini populacija nematoda eskalira i smanji rod belog luka ili u potpunosti uništi usev.
Najbolja prevencija je da beli luk ne uzgajamo na istim parcelama i gredicama, poštujući plodored i plodosmenu. Veoma često se beli luk uzgaja u združenom usevu sa šargarepom koja svojim mirisom tera njegove štetočine. U zaštiti se koriste prirodna sredstva i preparati od duvana, čili paprika, rabarbare, buhača, pelina, koprive, nima, repičinog ulja, pepela.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka