Tridesetjednogodišnji Mikloš Mihok iz Vrbice u opštini Čoka, napustio je posao u Novom Sadu i vratio se na selo kako bi se posvetio poljoprivredi. Svoju proizvodnju usmerio je na uzgajanje prolećnog belog luka koji je veoma popularna biljka u ovom kraju.
Prolećni beli luk uzgaja veliki broj stanovništva ovog dela opštine Čoka. Ovu biljku zaštitili su oznakom geografskog porekla, a takođe su i osnovali i Udruženje "Vrbički prolećni beli luk".
Ovu vrstu luka Mikloš Mihok uzgaja od pre dve godine na površini nešto manjoj od jednog hektara. Proizvodnju je započeo nakon što je odlučio da napusti Novi Sad u kom je živeo sedam - osam godina. Kako kaže, za biznis je najvažnija ideja. On je svoju ideju i sproveo u delo. Registrovao je gazdinstvo i pokrenuo proizvodnju prolećnog belog luka.
"Planiram da luk zauzme i veće površine. Imam svoju njivu, a seme polako skupljam jer drugi povrtari i ja u ovom mestu sejemo autentičnu sortu, Vrbički prolećni beli luk, koji je dospeo u Vrbicu iz Makova u Mađarskoj pre tri veka. Seje se u januaru, čim se sneg otopi i mraz popusti, a vadi u junu. Aromatičan je, ljući i može da stoji duže od jesenjeg", objašnjava Mihok.
Dodaje da proizvodnju planira da proširi na hektar i po, ističući da će to moći jer će, navodi, imati dovoljno svog semena za tu površinu.
"Luk od ovogodišnjeg roda ne prodaje se kompletan već ga skladištim i skupljam čenove za nove, veće površine", dodaje Mihok.
On objašnjava da ova vrsta luka ne zahteva puno posla kada je u pitanju sama proizvodnja ističući da je severni Banat dobro podneblje za uzgoj ove biljke. Objašnjava da se dve godine seje na jednoj njivi, a da nakon toga godinu dana zemlja odmara dok se u tom periodu setva planira na drugoj površini.
"To može biti problem za neke povrtare ako nemaju dosta svoje zemlje. Beli luk se seje ručno, okopava i vadi takođe. Nema mehanizacije, premda se trudimo da pronađemo mašinu. Ove godine pod belim lukom sam imao 0,8 hektara i dobio sam više od 1,3 tone, ali godina nije bila rodna, u vreme cvetanja bilo je kišno dok je prošla bila sušna", objašnjava Mihok.
Trećina stanovništva u ovom mestu bavi se uzgajanjem ove biljke i živi isključivo od tog posla. Predsednica Udruženja "Vrbički prolećni beli luk" Marija Feher navodi da je rod na godišnjem nivou više od 30 tona.
"Godišnje se izvadi oko 35 tona belog luka ali, nažalost, nisu organizovani u pogledu plasmana nego kao i većina proizvođača, zavise od nakupaca, koji znaju za njihovu proizvodnju i dolaze redovno. Trebalo bi da imamo zadrugu, ali niko se ne prihvata da organizuje osnivanje jer to zahteva i troškove", ukazuje Feher.
Dodaje da su, nakon dobijanja oznake geografskog porekla za prolećni beli luk pre tri godine, na tome stali. Mihok objašnjava da, kada je u pitanju prodaja, nije dobra situacija.
"Nemam razrađenu prodaju već preko interneta trgujem pomalo. Od prodaje na veliko nije velika zarada. Kilogram belog luka košta 360 dinara pa pletem vence teške više od kilograma, za koje tražim 1.000 dinara pa tu onda ima neke zarade“, navodi Mihok.
Dodaje da najbolje može da se zaradi od belog luka kada se ova biljka preradi, sitno samelje i od toga napravi pasta ili ako se melje krupnije i pomeša sa začinima. Što se tiče subvencija i podsticaja države, navodi da je konkurisao ove godine za podsticaje u Pokrajinskom sekretarijatu za poljoprivredu za kupovinu pakerice i točilice, ali da nije ostvario pravo na ta sredstva. Poručuje da će ponovo konkurisati, piše Dnevnik.
Izvori
Tagovi
Autorka