"Na ravnu površinu zemlje stavi se najlon ili slama i nabaca se zemlja odozgo, a sa strane se kopaju šančevi da bi se tom zemljom izvela kupa kojom se povrće prekriva. Pre nego što se potpuno prekrije, može se staviti slama, neke trice ili najlon", objašnjava Vera.
Istraživanja su pokazala da je zamrzavanje najgori oblik čuvanja hrane, jer naročito voće i povrće tada gubi, ne samo svoju svežinu, nego i hranljive sastojke. Nekadašnji oblik čuvanja i skladištenja povrća preko zime bio je u trapovima.
Danas svaka kuća ima zamrzivač, pa samo naši najstariji još uvek neguju kulturu čuvanja namirnica preko zime i njihovog originalnog ukusa. Baka Vera Kuzmić iz Šumadije u svojoj 84. godini života, još uvek se ovim bavi.
"Na ravnu površinu zemlje stavi se najlon ili slama i nabaca se zemlja odozgo, a sa strane se kopaju šančevi, da bi se tom zemljom izvela kupa kojom se povrće prekriva. Pre nego što se potpuno prekrije, može se staviti slama, neke trice ili najlon", objašnjava Vera.
Dimenzije trapa mogu biti proizvoljne, u zavisnosti koliko povrća stavljate. Pri pravljenju trapa treba voditi računa da zemlja ne bude previše mokra ili pak suva. Takođe, bitno je da zemlja gde se trapi nije ugrožena podzemnim ili površinskim vodama. Kupa se formira da, kad kiša pada, ne natapa nagomilanu zemlju, već da se sliva niz kupu u iskopane kanale okolo trapa. Pri vrhu same kupe u većini slučajeva može se staviti improvizovani ventilacioni otvor. Takođe, i razno korenasto povrće postavlja se u oblik kupe.
"Može da se trapi šargarepa, krompir, cvekla, rotkva, a ja sam šargarepu trapila i u pesku. Uzmem sanduk ili ‘čabricu’ i stavim u podrum i u tom sanduku stavljam red šargarepe, red peska i iz toga celu zimu vadim šargarepu, jer ona u pesku čuva vlagu i neće da se sasuši. Neko čak kad ima gomilu peska, samo raskopa taj pesak, pa stavi šargarepu u rupu. Moja sestra je, na primer, imala šahtu, odnosno rupu, pa ubaci repu ili šargarepu, pa preko ukrije zemljom", objašnjava Vera.
Pored nadzemnih ili površinskih trapova, postoje i podzemni ili ukopani. Takav trap, predstavlja kanal ili veće skladište napunjeno povrćem i prekriveno zemljom, karakterističan je za područja sa oštrijim zimama. Najbolje je trapiti povrće tokom oktobra ili novembra.
"Trapi se pred mrazeve. Kad se, na primer, izvadi sav krompir, a pre mrazeva. Tako može da stoji do proleća, onda se iz trapa vadi krompir, nekad i pusti klice, ali se one skinu i krompir se dalje koristi. U trapu on ne propada", uvereva Vera.
Pored povrća, nekada se i voće trapilo, i to jabuke.
"Moj otac je ranije mnogo trapio jabuke. Stavi slamu na zemlju široko, koliko će otprilike jabuka staviti, ređa jabuku po jabuku dok ne izvede kupu, onda uzme isto najlon ili slamu, pa stavi na jabuke, prepokrije, pa opet stavi slamice i trice, onda ašovom kopa malo dalje oko jabuka i slaže zemlju na jabuke", potvrđuje ova baka.
Neki su trap zamenili frižiderom i zamrzivačem, a Holanđani su napravili izum koji se temelji upravo na trapu. Prototip holandskih inženjera, pod nazivom "podzemni frižider", predstavlja veliku loptu zapremine od 3.000 litara sa četvrtastim izlazom sa stepenicama, a napravljen je od ojačane plastike.
Za razliku od tradicionalnog trapa, ovaj izum je eliminisao opasnost od mogućnosti truljenja hrane od padavina ili podzemnih voda i u njega je moguće staviti oko pola tone hrane, pa su za njega već zainteresovani mnogi veći i manji holandski farmeri. Svakako, vraćanje tradicionalnim vrednostima obuhvata i vraćanju na stare, ali dopunjene načine održivosti života na selu kojima danas, po svemu sudeći, teži ceo svet.
Foto: Julijana Kuzmić
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka