Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Tarana
  • 26.11.2020. 16:00
  • Pčinjski okrug, Donji Neradovac, Vranje

Koje priče prate čuvenu taranu - testeninu od kora sušenih na suncu?

Vera Janjić, iz Donjeg Neradovca kod Vranja, koja od vajkada mesi taranu zapamtila je i trenutak da njena rođena tetka nije mogla sa sinom da krene u Australiju, gde se posle 17 godina ponovo videla sa mužem, dok nije pojela varenu taranu, da je, kako je rekla - "želja mine".

Foto: Gordana Nastić
  • 809
  • 639
  • 0

Vera Janjić, meštanka sela Donjeg Neradovca, kod Vranja i danas ne može da zamisli jelovnik svoje porodice bez tarane, na daleko čuvenog vranjskog specijaliteta. Kore za taranu ona mesi sama na način na koji je to radila i njena majka.

Kako se pripremaju kore?

To čini isključivo leti kada na suncu može dobro da ih osuši. Kad god nameri da je mesi, ona se za taj čin priprema nekoliko dana unapred. Prvo proveri da li je sve u redu sa čaršafima koje koristi samo za sušenje tarane, a onda pripremi sve namirnice neophodne za mesenje.

Najpre na sred dvorišta, od dugačkih letvi napravi improvizovanu binu na kojoj prostre svoje bele čaršafe. A kada se uveri da je sve na svom mestu i čvrsto povezano, vrati se u kuhinju da zamesi testo za taranu.

U porodici Nataše Ljubić se decenijama mesi tarana, testenina na vranjski način

Testo zamesi onoliko veliko, koliko namerava da napravi kora. Tako kada želi da napravi deset kora ona zamesi testo od deset jaja, koje su snele koke koje čuva u svom dvorištu, sa pola kilograma mleka i kisele vode, dve kašike soli i brašna po potrebi.

"Tako zameseno testo mora dobro da se umesi pre nego što ga podelim na kolutiće. Kada ih napravim obavezno ih pokrijem mokrom krpom i ostavim da stoje pola sata. Od tih kuglica pravim kore. Pre nego što krenem da ih sučem sukaljkom dobro ih pobrašnim odozgo i tokom sukanja ne dodajem više brašna. Koru razvlačim sve dok se ispod nje ne provide šare mušeme na kojoj je sučem. Tako osukanu koru namotam na sukaljku i prostrem na čaršafe u dvorištu da se lepo osuši na suncu", objašnjava Vera Janjić i dodaje da ovako poređane kore suši do večeri, a proces mesenja tarane završava tek kada osušene kore sakupljene u čaršafima iznese da dosuši još u dva naredna dana.

Seoski običaji i moba

Svoju taranu mesi sama iako je u njenom selu nekada bio običaj da se komšinice u vreme mesenja tarane međusobno pomažu. Tada bi svaka sa sobom ponela svoju najbolju sukaljku i lepo obučena došla da komšinici osuče neku koru. Dok su sukale kore i razgovarale krajičkom oka su jedna drugu pratile kako bi "pokupile" još po neku caku o sukanju tarane koju do tada nisu znale.

Dok su komšinice sukale kore i razgovarale krajičkom oka su jedna drugu pratile

Najiskusnijoj među njima dale bi zadatak da im omesi banicu sa sirom od sukanih kora, tek toliko da nešto prezalogaje kada zavše posao. I dok bi se banica pekla, one koje su sukale taranu nisu propuštale priliku da ispričaju najnovije vesti iz sela.

Najslađa tarana koja se prvo skuva posle mesenja

Mnogo se ovakvih priča u vreme mesenja tarane naslušala Vera i u svom rodnom Milivojcu gde je odrasla, ali zasigurno nikada neće zaboraviti reči pesme "Sadilo Jane ran, bel bosiljak", kojom su žene u njihovom dvorištu završavale posao mesenja tarane, a koje i danas odzvanjaju u njenim ušima. Uz ovu, ali i mnoge druge pesme koje su se pevale u ovakvim prilikama, žene su bez muzike znale da zaigraju i po neko kolo.

Zapamtila je i trenutak da njena rođena tetka nije mogla sa sinom da krene u Australiju, gde se posle 17 godina ponovo videla sa mužem, dok nije pojela varenu taranu, da je kako je rekla "želja mine".

I sama Vera taranu često pravi svojim ukućanima. Uvek se potrudi da im je spremi na način na koji će im se najviše dopasti. Kaže da je najslađa ona koju prvu skuva posle mesenja.

A kad je u škripcu sa vremenom pravi taranu sa sirom

"Moji ukućani je uvek pojedu u slast. Kuvam im je bez mesa, ili sa pilećim i svinjskim mesom i mlekom. Pravim i pitu od tarane sa sirom koju oni obožavaju. Ona se brzo sprema i pravim je uvek kada sam u škripcu sa vremenom zato što je za nju osim tarane neophodno nekoliko jaja, tvrdog sira, kisele vode i malo peciva. Taranu najpre poređam na dno zejtinom namazanog pleha i poprskam kiselom vodom tek toliko da kore omeknu. Odozgo stavim fil od preostalih sastojaka i ponovo naređam taranu", kaže naša sagovornica i dodaje da se postupak može ponoviti nekoliko puta sve u zavisnosti koliko želite da vam pita bude debela. Ovako naređanu pitu treba peći u dobro zagrejanoj rerni.


Tagovi

Tarana Vera Janjić Kore Sprecijalitet Sušenje kora Testo Sukane kore Tarana sa sirom


Autorka

Gordana Nastić

Više [+]

Dugogodišnja novinarka koja je zanat pekla na tekstovima iz oblasti poljoprivrede. U potrazi za novim temama rado obilazi poljoprivredna gazdinstva, ustanove, polja, voćnjake, sajmove.