Mišljenja su da je kraft pivo kvalitetnije od industrijskog; vrenje kod zanatskog piva traje oko dve nedelje, jer je toliko potrebno da bi pivski kvasac pretvorio šećer u alkohol, dok kod industrijskog - to traje jedan dan.
Osim što su mnogima zanatska piva ukusnija, karakteriše ih i veoma dobar kvalitet koji se dobija zahvaljujući samom načinu proizvodnje. Ova piva se ne filtriraju i ne pasterizuju što je jedan od ključnih elemenata za dobijanje dobrog piva.
"To možemo da uporedimo sa tim da nutricionisti savetuju da se jede sirova i neobrađena hrana, u tom smislu i piva koja nisu tretirana su kvalitetnija i bolja. U tim malim proizvodnjama sve se pravi ručno, može se iskontrolisati i manja je mogućnost za pravljenje grešaka", objašnjava tehnolog i jedan od osnivača Novosadske Zanatske pivare Stanojka Beka Paunović.
Dodaje da je, osim dobrih sirovina za kvalitetno pivo, neophodna higijena napominjući da, ukoliko oprema nije dobro oprana, vrlo lako može doći do stvaranja infekcije i njenog širenja. Iskustvo o pivu sticala je više od 30 godina u nekoliko velikih industrija piva, te je odlučila da svoje znanje upotrebi u sopstvenoj proizvodnji. Pre dve godine osnovala je Novosadsku Zanatsku pivaru.
"Pokrenula sam proizvodnju sa dvojicom kolega. Imamo i dva radnika tako da ukupno nas petoro radi u pivari."
Prva godina proizvodnje, kako kaže, bila je probna i fokusirana na otkrivanje potreba potrošača. U tom procesu definisali su četiri vrste piva i to; svetlo pod nazivom Zlatni lager, crno sa imenom Mastif, IPA koje se zove Mehanik i pšenično, kod njih poznato kao Citroplan.
"U toku 2018. godine smo prodali oko šest hiljada litara. Međutim, već u 2019. smo prodali 140.000 litara. Vodu i slad koristimo iz Srbije, hmelj i kvasac uvozimo uglavnom iz Italije, Austrije i Nemačke. Sam proces proizvodnje traje oko mesec dana od početka do finalnog proizvoda", objašnjava Beka.
Do potrošača dolaze plasiranjem proizvoda u ugostiteljskim objektima u Novom Sadu, ali i pojavljivanjem na različitim lokalnim manifestacijama.
"Učestvovali smo i na Oktobar festu, što je veoma značajno i dobar je vid reklame, pomaže da nas ljudi vide, prepoznaju, probaju pivo i da nam se vrate."
Iako po pitanju zanatskog piva, Srbija kasni za mnogo razvijenijim državama poput Mađarske, Belgije, Holandije, Nemačke, Beka ocenjuje da u našoj zemlji ima potencijala za razvoj ove proizvodnje.
"Ko jednom proba kraft pivo, iako je skuplje, pije samo to. Pre će popiti jedno kraft pivo nego dva industrijska. Prioritet prodaje kraft piva u Srbiji je, pre svega, u ugostiteljskim objektima. Ako kažemo da je kraft pivo nepasterizovano i nefiltrirano, moraju mu se obezbediti uslovi čuvanja na maksimalno deset stepeni. To je teže obezbediti u radnji, a u ugostiteljskim objektima postoje uslovi za to i to je i jedan od razloga zbog kog smo usmerili prodaju na restorane i kafiće", navodi Beka.
U Novom Sadu ima i onih koji kraft pivo prave kod kuće. Jedan od njih je Ivan Simić koji je pre pet godina, u želji da proba nešto novo, sa kumovima odlučio da pokrene u kućnu proizvodnju zanatskog piva.
"Došli smo do sastojaka i do recepture i videli smo da to nije teško i nabavili smo sve što nam je neophodno, informisali smo se preko interneta i preko nekih poznanika", objašnjava Ivan.
U pitanju je pivo ejl, a za ovu vrstu su se odlučili jer im je, kako kažu, najjednostavnija za pravljenje. Procedura je, dodaju, veoma laka napominjući da nije teško doći do sastojaka.
"Ječmeni slad nabavljamo u sladari u Bačkoj Palanci, kupovali smo hmelj iz uvoza, ali je u poslednje vreme obnovljena proizvodnja hmelja u Bačkom Petrovcu, pa može da se kupi domaći hmelj, kvasac nabavljamo iz uvoza i koristimo domaću vodu."
Na mesečnom nivou Ivan i njegovi kumovi skuvaju oko 20 litara piva što podele rodbini, prijateljima i poznanicima.
"Ne prodajemo i ne planiramo da proširimo proizvodnju za sada. Kuvanje piva je jedan divan hobi i mi uživamo u tome", navodi Ivan.
Mišljenja su da je kraft pivo kvalitetnije od industrijskog - vrenje kod zanatskog piva traje oko dve nedelje, jer je toliko potrebno da bi pivski kvasac pretvorio šećer u alkohol.
"Kod industrijskog piva oni dodaju enzime da bi ubrzali proces vrenja i taj proces se završi za jedan dan. Kod zanatskog piva u finalnom proizvodu ostaje sam kvasac i ništa se ne filtrira i pivo je onakvo kakvo je najprirodnije moguće."
U vidu hobija ili ozbiljne proizvodnje, zanatsko pivo sve će više biti prisutno na domaćem tržištu piva, ocenjuje stručnjak za kuvanje piva Zdeno Levarski. Smatra da je za samu proizvodnju ključan hmelj u pogledu kvaliteta jer, kako kaže, daje gorčinu i aromu pivu.
"Vodu možemo doterati hemijski. Slad od ječma ima mnogo vrsta, ali hmelj daje dušu pivu i po pitanju gorčine i po pitanju arome. Međutim, loše je što u Srbiji pod ovom kulturom ima svega sedam hektara, dok je ranije bilo 1.200 hektara", ukazuje Levarski.
Do smanjenja proizvodnje hmelja dovela je prodaja domaćih pivara stranim kompanijama, smatra Levarski. Dodaje da su prinosi hmelja oko 2,5 tone po hektaru i da je, iako ga ima malo, kvalitet hmelja u Srbiji i dalje na zadovoljavajućem nivou. Ocenjuje da bi uzgajanje ove kulture moglo da poveća i ubrza povećavanje broja malih pivara.
Tagovi
Autorka