U poslednjih pet godina proizvodnja mahunarki povećana je za 70% i ima velik potencijal za rast, a na osnovu novih potrošačkih trendova.
Najčešće mahunarke koje se seju i koriste u zemljama članicama Evropske unije su pasulj, grašak, sočivo, leblebija i soja. One pozitivno deluju na životnu sredinu i izvrstan su izvor belančevina, vitamina i minerala.
U poslednjih pet godina proizvodnja mahunarki povećana je za 70% i ima velik potencijal za rast, a na osnovu novih potrošačkih trendova.
Uzgoj leguminoznih biljaka za stočnu hranu obično farmerima osiguravaju i veći profit. Pored toga, sve veći broj potrošača zbog zdravlja, klimatskih promena, čuvanja prirodnih resursa i dobrobiti životinja odlučuje se za biljne izvore proteina. Ovaj trend nudi nove mogućnosti u poljoprivredi i glavni je pokretač dinamičnog razvoja tržišta alternativa za meso i proizvode životinjskog porekla. Upravo je proizvodnja i nabavka proteinskih useva za poljoprivredno - prehrambeni sektor tema koja sistemski podstiče političke rasprave na nivou EU, a kako bi odgovorili na potrebe poljoprivrednika, proizvođača i potrošača.
Izveštaj o razvoju proteinskih biljaka u EU, preispituje situaciju ponude i potražnje za biljnim proteinima u EU i istražuje mogućnosti za dalji razvoj njihove proizvodnje na ekonomski i ekološki prihvatljiv način. Izveštaj takođe pojednostavljuje analizu proteinskog sektora u EU, koju je sprovela Komisija.
Anketa o interesinim grupama pokrenuta je u februaru 2018. kako bi se procenila trenutna situacija u EU. Potom je Komisija osnovala četiri radionice o biljnim proteinima kako bi se raspravljalo o istraživanjima i inovacijama, agronomskim praksama i koristima za okolinu, lancu snabdevanja u sektoru EU i potražnji u različitim tržišnim segmentima.
Najčešće biljke bogate proteinima jesu soja, mahunarke (zrno i krmivo) i uljarice. Izvor su aminokiselina za stoku, biljni proteini su vitalna komponenta stočne hrane i stoga su ključni za poljoprivredu u EU. Pored toga, oni se sve više konzumiraju kao ljudska hrana sa godišnjom stopom rasta od gotovo 7%. Međutim, EU ima veliki deficit kada je reč o biljnim proteinima i uvozi većinu onoga što je potrebno poljoprivrednom sektoru EU.
Dalji razvoj proizvodnje biljnih belančevina u EU može doneti ne samo ekonomske koristi poljoprivrednicima i proizvođačima hrane i hrane za životinje već i širok raspon ekoloških i klimatskih prednosti.
Pored toga, uzgoj leguminoznih biljaka ima niski ekološki otisak (ugljenikov otisak). Naime, gasovi staklene bašte koje emituje poljoprivredna delatnost delom dolaze i zbog upotrebe azotnih đubriva. Budući da mahunarke uzimaju azot iz atmosfere i fiksiraju ga u tlo, zahtevaju tek malu količinu đubriva za rast. Osim toga, odličan su predusev za naredne biljke, kao što su žitarice.
Dobre su i za bioraznolikost, posebno u vreme cvetanje kada na njih dolaze pčele. U poređenju sa mnogim drugim izvorima proteina (stočarstvo), za uzgoj mahunarki je potrebno manje vode i mogu rasti u različitim uslovima u Evropi, u sušnim ili vlažnim, toplim ili hladnim predelima. Još zanimljivosti potražite u vizualu u dokumentu ispod teksta.
Ipak, utvrđene su i neke poteškoće u razvoju EU biljnog proteinskog sektora, uključujući:
Zajednička poljoprivredna politika već pruža niz mera koje su poslednjih godina direktno ili indirektno podsticale proizvodnju biljnih belančevina u EU. To uključuje ekološke mere koje podstiču područja ekološkog fokusa i raznolikost useva, dobrovoljno povezivanje podrške, istraživanja i inovacije, na primer, putem ciljne grupe EIP-AGRI.
Dokumenti
Tagovi
Autorka