Goran Ilić iz Kavadara kod Rekovca posejao je oko sedam hektara pšenice, poorao zemlju za kukuruz i sada čeka da uradi prvu prihranu na pšenici. Kaže, da je za ureu dao 1.000 evra.
Važna agrotehnička mera koja ima veliki uticaj na prinos je prihrana ozime pšenice, a primenjuje se obično krajem februara ili početkom marta. Pravilna ishrana azotom u fazi bokorenja i vlatanja dovodi do formiranja optimalnog broja klasaka i cvetova u klascima. Prema rečima savetodavca za ratarstvo Poljoprivredno savetodavne stručne službe u Jagodini Miodraga Simića ozima pšenica u svom razvoju najviše usvaja azot od svih mineralnih elemenata.
Dokazano je da se za formiranje jedne tone zrna i odgovarajuće vegetativne mase utroši oko 25 kg azota.
"Nedostatak azota dovodi do slabijeg bokorenja, biljke imaju kraći klas, koren se izdužuje i slabo grana, biljke su niže i tanje, rast listova se skraćuje kao i dužina fiziološke aktivnosti lista. Manjak azota se prvo primećuje na starijem lišću koje postaje žuto i postepeno se suši", kaže Simić.
Višak azota dovodi do rasta vegetativne mase, a takve biljke poležu i podložne su napadu biljnih bolesti, koren je kraći čime se smanjuje otpornost na sušu, a produžava se vegetacija.
"Početkom prolećnog kretanja vegetacije potrebna je u sloju zemljišta 0-20 cm visoka koncentracija nitrata 13-20 kg azota NO3. Vreme prihrane zavisi od vrste đubriva za prihranu. Urea ide prve dve dekade februara, an ili kan u trećoj dekadi februara i početkom marta."
Prihranu treba obaviti u dva navrata. Prva prihrana utiče na visinu prinosa, a druga na kvalitet. Treba uneti do 90 kg čistog azota po hektaru, a prevedeno u vrstu đubriva: urea 195 kg/ha, an oko 270 kg/ha ili kan 330 kg/ha. Predviđene količine đubriva uneti u odnosu 60 odsto prvom prihranom (faza bokorenja), 40 odsto drugom prihranom krajem marta ili početkom aprila (nikako ne koristiti urea đubrivo) u fazi vlatanja.
Pšenica, koja je u Pomoravskom okrugu posejana na oko 15.000 hektara je, kako kažu poljoprivredni stručnjaci, u dobrom stanju, nije izmrzla jer ju je sneg štitio kada su bile niske temperature. Među njima je i Goran Ilić (52) iz Kavadara kod Rekovca koji je posejao oko sedam hektara pšenice, poorao zemlju za kukuruz i sada čeka da stavi prvu prihranu na pšenicu. U martu, kaže, predstoji priprema za setvu kukuruza na oko 12 hektara.
"Svake godine se sve manje isplati ratarstvo. Pre nekoliko dana sam za tonu uree dao hiljadu evra, a prošle godine sam za te pare kupio tri tone. Kažu da će biti još skuplje. Otkupna cena žitarice jeste povećana za oko 30 odsto u odnosu na prošlu godinu, ali to nije dovoljno. Da bi nam se isplatilo na ovu cenu đubriva, cena otkupa mora da bude 40 dinara", rekao je Ilić.
Sa sinovima Petrom i Milanom bavi se ratarstvom i obrađuje oko 20 hektara zemlje. On obrađuje najviše u selu koje ima oko 400 stanovnika, a pet domaćinstava se bavi poljoprivredom.
"Nešto zemlje je moje, a nešto sam uzeo u zakup. Uzgajam pšenicu, ječam, kukuruz i detelinu uglavnom za prodaju, a i za svoje potrebe jer imam malo stoke, nekoliko krava i svinja. Ove godine planiram da posadim i soju na 1,4 hektara", najavljuje ovaj domaćin.
Ilići imaju kombajn, dva traktora i sve priključne mašine. Pošto su neke veoma stare, mlađi sin Petar je pre dve godine aplicirao za subvencije za mlade poljoprivrednike.
"Aplicirali smo za obnovu priključne mehanizacije. Trebala nam je traktorska prikolica, tanjirača, plugovi, bure za prskanje i ciklon za veštačko đubrivo. To je koštalo oko 1,2 miliona dinara. Međutim, sin je odbijen na konkursu i ne znam zašto. Tako da smo morali neke mašine polovne da kupimo."
Ova porodica živi samo od poljoprivrede. Mlađi sin voli selo pa nije hteo da ode u grad, a stariji radi i kao vozač kamiona.
"Nas malo je ovde u Kavadaru i uopšte u Levču ostalo da radi zemlju. Međutim, ako repromaterijal i gorivo nastavi da poskupljuje, i mi ćemo proizvodnju da svedemo na minimum", kazao je Ilić.
U levačkom kraju kukuruz daje prinose oko osam do devet tona po hektaru, a pšenica pet do osam tona.
"Prošle godine je bila suša pa je prinos kukuruza bio upola manji. Sve sami radimo jer se ne isplati da se plaćaju radnici. Ne znam da li ću da proširim proizvodnju, zavisi od cena na tržištu."
Ilići žitarice obično odmah prodaju u žetvi, a nekad ih uskladište kako bi sačekali bolju cenu.
Tagovi
Autorka