Zašto seljaci pale žetvene ostatke?

Vatra i dim su minuli, ostala je samo garež. Dok se i ona ne zaore. Satelitski snimak sa naslovnice najbolje ukazuje na to kolike su razmere paljevine. Osnovno pitanje koje se nameće je - zašto to poljoprivrednici rade? I da li rade u korist sopstvene štete? Slede dva mišljenja eminentnih stručnjaka u svojim oblastima.

Pališ strnište? Sam si sebi najveći neprijatelj!

Radić: Poljoprivredniku nije ostalo ništa drugo

Stručnjak za poljoprivrednu mehanizaciju Petar Radić, savetnik je za proizvodna pitanja u Zadružnom savezu Vojvodine. Kaže da je trenutno najveći problem srpskog seljaka cena dizel goriva kao i nedostatak padavina i ogroman deficit vlage u zemljištu. Ako stavimo po strani problem kod vizuelnog ometanja i dimnih zavesa na putu od paljenja žetvenih ostataka, našem poljoprivredniku nije ostalo ništa drugo.

"Naime, najčešći problem sa mehanizacijom (plugovima) kod naših poljoprivrednika je što na plugovima nema pretplužnjaka (a gde ih je i bilo obično su skinuti), nizak je vertikalni klirens pluga, i malo rastojanje između vrha raonika prvog i drugog plužnog tela (mala propusna moć). Sa druge strane, ove godine vegetacija je bila izuzetno bujna. Sa jedne strane imate veliku količinu žetvenih ostataka, a takav plug se teško nosi sa velikom količinom žetvenih ostataka, jer ne može kvalitetno da je zaore. Naime, nemoguće je uzorati plitko, a zaorati tu količinu žetvenih ostataka. Da biste to uspeli, morate orati na velikim dubinama od 30 cm do 35 cm - ili i više, a uz ovu cenu goriva i povećanog otpora zemljišta zbog suše, poljoprivredniku to ne pada na pamet. Poznato je da su poljoprivrednici domišljati i ekonomični ljudi, i jedino što im preostaje je šibica i tada na scenu stupa najčešće teška tanjirača koja koliko-toliko isecka i izmeša spaljene žetvene ostatke i pripremi zemljište za setvu strnina", objašnjava Radić.

Strnjiku ne paliti, već je zaoravati

Marčić: Poljoprivrednici pale strnjište kako bi uništili prouzrokovače štetočina 

Kada su u nedoumici u vezi sa zaštitom bilja, poljoprivrednici se često pozovu na mišljenje Milene Marčić, rukovodioca Prognozno-izveštajne službe zaštite bilja AP Vojvodine. Ona je protiv paljenja žetvenih ostataka. Kaže da poljoprivrednici pale strnjište, kako bi uništili prouzrokovače bolesti i štetočine, koje prezimljavaju u žetvenim ostacima   

"U slučaju kukuruza, može se reći da većina štetnih organizama prezimljava u njima. Najznačajnija štetočina u proizvodnji kukuruza na našem prodručju, kukuruzni plamenac (Ostrinia nubilalis), i prezimljava u stadujumu larve u žetvenim ostacima (stablima kukuruza). Na proleće, u žetvenim ostacima, larve se preobražavaju u lutke iz kojih izlaze odrasle jedinke i započinje novi ciklus razvoja ove štetočine. Što se tiče prouzrokovača bolesti, pre svega gljiva koje prouzrokuju različite vrste plesni i koje imaju sposobnost sinteze mikotoksina (Fusarium, Aspergillus, Penicillium i dr.), zaraženi žetveni ostaci predstavljaju izvor inokuluma u narednoj sezoni. Dakle, žetveni ostaci predstavljaju izvor infestacije za narednu sezonu, ali njihovim usitnjavanjem i zaoravanjem na veće dubine, smanjuje se nivo inokuluma za narednu sezonu. Takođe, plodored je veoma važna mera u sprečavanju nagomilavanja infektivnog materijala u zemljištu", kaže Marčić.

Inspekcija i policija identifikuju lica koja su palila njive

Šta bi trebalo uraditi da poljoprivrednici ne pale strnjišta?

Odgovorima ovo dvoje stručnjaka nema se šta dodati. U stručnom smislu. Ne treba biti vizionar i zaključiti da bi se spaljivanje žetvenih ostataka moglo smanjiti kada bi se: prepolovila cena dizel goriva (kao u okruženju), popravio ekonomski položaj poljoprivrednika i kada bi mogli da kupe kvalitetniju mehanizaciju i priključne mašine i na kraju kada prehrambena i industrija stočne hrane (kao i stočarstvo, uostalom) ne bi bile tako devastirane. Tada bi se gajilo više kultura, pa bi rotacija useva bila češća, što bi smanjilo broj patogena u zemljištu.