Očistili su čak 20 tona otpada, jezero je poribljeno i sada je stanište dvdesetak vrsta ribe, čak i onih zaštićenih.
Jezero simpatičnog naziva Kupatilo koje se prostire uz selo Voganj kod Rume pravo je parče raja, oaza mira i tišine. Nastalo je na nesvakidašnji način, velikom željom i zalaganjem članova Sportsko-ribolovačkog udruženja "Klen 022" iz Vognja i meštana ovog sela. Oni su zajedničkim snagama baš na mestu gde je nekada bilo malo jezero gde su mnoge generacije naučile da plivaju, a proteklih godina zatrpavano smećem i pretvoreno u deponiju, napravili ovo veće čisto jezero koje je ovih dana puno ribe.
Predsednik pomenutog udruženja Žarko Mićić objasnio nam je da je bilo potrebno mnogo rada da bi oživeli svoju ideju, ali su bili veoma uporni.
"Ta deponija je bila uz selo, morali smo to očistiti. Najviše je bilo bačene plastične ambalaže od hemije koja se koristi u poljoprivredi. Prikolicama smo nosili taj otpad, bilo ga je oko 20 tona", rekao nam je naš sagovornik objašnjavajući da su isekli grane, izravnali teren, sakupili sredstva i očistili okolne kanale.
Upravo na tom mestu nekada bilo jezero manje površine, pa su morali da ga izmulje i prošire i tako je nastalo sadašnje jezero puno ribe. Akcija članova udruženja i meštana Vognja na uređenju samog jezera, ali i okolnog prostora, trajala je gotovo tri meseca.
Deponija na kome je nekada bilo betonsko kupatilo, sada se uklanja
"Sada se prostire na većoj površini, široko je oko 30 metara, a dugo oko 100 metara. Duboko je od 120 cm, a dubina na pojedinim delovima doseže do 2,5 metara. Okolo jezera smo napravili bedem od zemlje."
Tu su napravili i mali letnjikovac sa roštiljem, te je ovo preko noći postalo omiljeno mesto za odmor i okupljanja, gde porodice i prijatelji provode kvalitetno vreme u prirodnom okruženju.
Ova priča ne bi bila toliko interesantna da jezero nije poribljeno, a kako i ne bi bilo kad gotovo svaka porodica u ovom selu voli ribolov, pogotovo deca. Ima dovoljan protok vode, te je idealna sredina za dvadesetak vrsta ribe, a ribilov je tipa uhvati i pusti.
Na vodi su uvek i divlje patke, a često svrate i labudovi, što ovom mestu daje posebnu draž. Takođe, nedaleko se nalazi i kolonija dabrova koja noću često posećuje jezero.
"Osim najbrojnijeg šarana, klena, deverike, babuške, ovde su i retke i zaštićene vrste kečiga i linjak. Imamo sve uslove, pa se ovde redovno održavaju takmičenja, sa posebnim fokusom na angažovanje najmlađih članova zajednice. Deca iz našeg sela, ali i okolnih mesta rado dolaze na događaje koje organizuje naše udruženje, uživajući u prirodi, ali i edukaciji o očuvanju životne sredine što je u današnje vreme za decu neprocenjivo", rekao nam je Mićić.
Kako pecaroši kažu, riba ovde "radi" redovno. Osim toga, u okolini su termalni izvori, pa voda u jezeru ne može da mrzne. Prošle godine jedan dečak upecao je šarana od 11,5 kg i to je bila neopisiva sreća ne smo za njega već za celo njegovo društvo.
Mićić kaže da je zadovoljan dosadašnjim učinkom, da su ribolovci u saradnji sa meštanima i mesnom zajednicom postigli mnogo na animiranju omladine što im je i bio cilj. Udrženje ima veliki broj članova od kojih je upravo najviše dece i omladine. U planu im je izgradnja ribolovačkog doma, a svi se nadaju da će u tome i uspeti.
Više fotografija ovog lepog jezera pogledajte u galeriji ispod teksta.
Naslovna fotografija: AK grafika/Žarko Mićić
Foto prilog
Tagovi
Autorka