Ne postoji univerzalan hibrid. Pri odabiru hibrida za silažu potrebno je voditi računa o prinosu cele biljke po hektaru, udelu klipova u suvoj materiji prinosa, a od semenara tržiti i podatke o svarljivosti.
Pionir, Dekalb, KWS, LG, Sindženta, NS Seme, ZP Agrimax i još mnogo malih. U našoj zemlji velika je konkurencija među semenskim kućama na tržištu kukuruza. Kada se na to doda i broj hibrida svake od ovih kuća, nastaje prava poplava imena.
Koji su kriterijumi za odabir hibrida? Pa uglavnom rodnost, brzina otpuštanja vlage, ali i cena setvene jedinice. Iz ugla upotrebne vrednosti, velike su razlike u hibridima. I na kraju svega je - novac.
Kao što i ljudima na različit način "leži" hrana, tako je i sa životinjama. Tako je i sa kukuruzom. Uvidevši ovaj problem, naučnik Rade Jovanović sa Instituta za primenu nauke u poljoprivredi godinama je istraživao tu temu. Njom se bavio osam godina u Odseku za tehnološka istraživanja u Intitutu Zemun polje.
Uz kukuruz, proučavao je i soju kako bi definisao njihov kvalitet. Istraživanja su bila obimna: fizička, hemijska, biohemijska, tehnološka, nutritivna.
Naš sagovornik kaže da ne postoji hibrid koji bi zadovoljio sve načine upotrebe. Istraživanja su pokazala da od odabira hibrida zavise i proizvodni rezultati kod životinja.
Kukuruz karakteriše visok sadržaj energije kao i skroba, značajan udeo masti, nizak nivo vlakana, bogat je karotinom i spada u najukusnija žita. Nedostaci kukuruza su nizak sadržaj proteina (oko 8%), deficit u dve aminokiseline, lizinu i triptofanu i siromašan je u sadržaju kalcijuma.
Svinje rado jedu zrno kukuruza, jer kada ga drobe, razbijaju opnu klice i u ustima osećaju prijatan ukus svežeg ulja. Inače, u klici ima 50% ulja.
Ishranom svinja kukuruzom, dobijaju se niski dnevni prirasti. Ispod 400 grama. Konverzija tada prelazi šest, pa bude čak i osam kilograma za kilogram prirasta, uz prekomerno nagomilavanje masti u ishrani svinja.
Savremena ishrana životinja podrazumeva upotrebu drugih hraniva i dodataka, to jest pravljenje kompletne krmne smeše u ishrani svinja u tovu od 25 kg - 100 kg telesne mase, pri čemi se postižu dnevni prirasti i iznad 800 grama od utošak hrane manji od tri kilograma i uz mesnatost polutke od 58%. Dakle, pouka je - mešati kukuruz sa sojom i mineralnim materijama, ako hoćemo da nam životinje brzo napreduju.
Rade Jovanović kaže da se selekcija kukuruza ide u pravcu povećanja prinosa, otpornosti na poleganje, tolerantnosti na bolesti, štetočine i sušu. Kod izbora kukuruza za silažu od izuzetne važnosti je mogućnost njegove svarljivosti, što se itekako odnosi na proizvodne rezultate životinja.
Dakle, hranjiva vrednost kukuruza za silažu ocenjuje se na osnovu iskorišćavanje hraniva od strane životinje. Kvalitet se može konstatovati tek nakon ispitivanja svarljivosti. A među hibridima postoje značajne razlike po pitanju tog kriterijuma.
"Selekcioneri i semenske kuće teže oplenjivanjem da postignu veći sadržaj lignina u stabljici, kako bi smanjili poleganje kukuruza. Taj lignin je nesvarljiv životinjama. Zato bi trebalo naći kompromis između prinosa, otpornosti na poleganje i visoke svarljivosti. Razlika u svarljivosti može biti i 10%", kaže Jovanović.
U eksperimentu sa različitim hibridima kod junadi u tovu koji je trajao 84 dana, razlika u prirastu je bila skoro šest kilograma po grlu, što je otprilike 13 €. Na godišjnem nivou to je više od 25 kilograma, a ušteda premašuje 50 €.
Rade Jovanović stočarima preporučuje da pri kupovini semena od semenskih kompanija traže podatke koje oni imaju: prinos cele biljke po hektaru, udeo klipova u suvoj materiji prinosa, i podatke o svarljivosti - to jest koliko se hranjivih materija zaista jedna životinja. Velike razlike su i u hemijskom sastavu hibrida.
Rade Jovanović apeluje da se istraživanja koje je on započeo nastave, kako bi utvrdila neophodna svojstva kukuruza, kako za stočnu hranu, tako i kao sirovine za industrijsku preradu, pošto ova žitarica učestvuje kao sirovina u više od 500 proizvoda.
Foto: Đorđe Simović
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor