Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Magarac
  • 06.04.2020. 10:00
  • Pčinjski okrug, selo Starac

Sa magarcem kroz neprohodne puteve između Srbije i S. Makedonije

U potrazi za boljim životom iz sela Starac otišli su svi oni koji su mogli. Drage Veličković je jedan od retkih meštana koji je ostao u svom selu. Kroz neprohodne puteve do bezbednih staza vodi ga magarac.

Foto: Gordana Nastić
  • 1.617
  • 965
  • 0

Visoko na brdu iznad reke Pčinje, pod širokom kapom nebeskom, nadomak manastira Svetog Prohora Pčinjskog u bujanovačkoj opštini, vekovima bitiše selo Starac. Život meštana ovog sela koje se nalazi tik uz granicu sa Severnom Makedonijom nikada nije bio lak. Od posne planinske zemlje 'otimali' su najviše što su mogli kako bi se prehranili.

Miloš Ilić odlučio da ostane na selu i da se bavi poljoprivredom kao i njegovi preci

Neki su sekili drva za ogrev po okolnim šumama i na magarcima odnosili u obližnji Bujanovac kako bi svojoj porodici obezbedili brašno i so. Nezadovoljni ovakvim načinom života mnogi su sa jačanjem industrije na jugu Srbije, šezdesetih i sedmdesetih godina napuštali rodno selo i naseljavali se u mesta koja su im omogućavala bolji i lepši život.

Kad magarac postane ljubimac

U ovom selu do današnjih dana ostali su samo oni koji nisu imali gde da odu, a među njima je i Drage Veličković. Ovaj gorštak, opstaje dobrim delom i zahvaljujući svom magarcu. On se od njega bukvalno nikada ne odvaja tako da mu je postao više kućni ljubimac, nego životinja koja mu služi za prenos tereta do njive i natrag.

Magarac je Dragetu više od 'transporta'

"On mi je kao najrođeniji rod i ne bih ga menjao ni sa kim i ni za šta na svetu", kategoričan je Drage.

'Kroz pustinju i prašumu' do najbezbednije staze

Ova Dragetova prisnost sa magarcem posebno dolazi do izražaja kada zajedno treba da savladaju neku od prepreka koja im se nađe na putu. Dolina Pčinje u kojoj žive je prepuna kamenih litica, tako da im svaka od njih iznova predstavlja novi izazov. U tim trenucima Drage uvek vođstvo prepusti svom magarcu, jer zna da će se on spustiti ili popeti najbezbednijom stazom.

Sokolske kolibe: Mesto očuvanja autohtonih srpskih rasa životinja

Tada i on gazi isključivo tamo gde je magarac prošao i nikako drugačije jer zna da bi svaki drugi korak bio fatalan za njega. Ovakve prečice je Drage primoran da koristi jer jedini put koji vodi do sela ide iz pravca Severne Makedonije. Na tom putu on mora da pregazi i reku Pčinju na kojoj nema mosta. Kada ona, međutim, nadođe i kada od siline nosi sve pred sobom, on je primoran da ide zaobilaznim putem i pri tom nekoliko puta mora da pređe granicu Srbije i našeg južnog suseda.

Nemogućnost nabavke stočne hrane

Da Drage nema svog magarca teško da bi u toku dana završio na vreme sve svoje poslove.

"Zbog ovako lošeg puta naši meštani nisu mogli da doteruju hranu za stoku sa svojih njiva koje se nalaze u Severnoj Makedoniji. Zbog toga je većina prestala da čuva krupnu stoku i tako su odavno ispraznili svoje štale. Da je napravljen put i most preko reke Pčinje sada bi i izgled sela bio drugačiji."

Čeličenje surovim životom

Zbog svega ovoga Dragetu je magarac vredniji od zlata. Čuva ga 'kao oči u glavi' i uvek se potrudi da ga posle napornog rada počasti nekom poslasticom koju on voli.

"Moje magare je prepametno. Mnogo puta pomislim da ima čovečiji mozak. Ne zahteva posebne uslove za čuvanje. Surovi uslovi u kojima živimo očeličili su i mene i njega", priča Drage.

"Prezalogaji i ono i ja"

Otuda on i njegovo magare sa lakoćom savlađuju strme staze do njive i nazad. To nimalo nije lako, a ni jednostavno jer je takvih mesta u mahali u kojoj žive puno.

Farma domaćeg balkanskog magarca u srcu Šumadije

"Moje magare je snažno. Ono nikada nije pokleklo pod teretom koje nosi uzbrdo ili nizbrdo i kada se po ovakvom terenu probija kroz sneg. Imajući to u vidu uvek vodim računa da mu na leđa ne natovarim više tereta od onoga što on može da ponese. Zbog toga se vratimo i po nekoliko puta samo da bih ga sačuvao u dobroj kondiciji. I dok radim na njivi obavezno ga pustim da se okolo sam napase. Dok on ustima bira najlepše zalogaje trave i sam nešto prezalogajim tako da obojica možemo da izdržimo naporan put do kuće."

Šverc magarićima?

Neki žitelji ovog kraja su devedesetih godina prošlog veka, kada je SRJ bila pod sankcijama, razvili unosan prekograničan biznis sa magarcima. Mnogi su ih iskoristili za šverc robe koja je u to vreme bila deficitarna. Ovaj unosan posao koji im je donosio dobru zaradu razvili su uz pomoć meštana iz Severne Makedonije koji su takođe čuvali magarce.

Magarce natovarene deficitarnom robom slali su noću kroz šumu da sami prelaze granicu. Oni su nepogrešivo odnosili pošiljke onima kojima je to trebalo. Sa ukidanjem sankcija i ovaj atraktivan biznis na jugu Srbije je nestao. O njemu i teškom životu ljudi koji žive u ovom kraju sada pripoveda Drage.


Tagovi

Magarac Transport magarcem Drage Veličković Selo Starac Neprohodni putevi Surovi krajevi Srbije


Autorka

Gordana Nastić

Više [+]

Dugogodišnja novinarka koja je zanat pekla na tekstovima iz oblasti poljoprivrede. U potrazi za novim temama rado obilazi poljoprivredna gazdinstva, ustanove, polja, voćnjake, sajmove.