Za kozarstvo su najviše zainteresovani ljudi koji se bave seoskim turizmom jer to daje najbolje rezultate, pokazalo se u praksi. Ipak, ova proizvodnja ne može da se isplati preko noći jer kozarstvo zahteva ozbiljan rad i ulaganja.
Sredinom prošlog veka uzgoj koza bio je zabranjen, navodno, kako bi država zaštitila svoje šume. Danas su one vrlo rado gajene na poljoprivrednim gazdinstvima, čemu su doprinele i povoljne subvencije Ministarstva poljoprivrede. U Podrinju kozarstvo je svedeno na svega nekoliko proizvođača, iako poslednjih godina tržište sve više traži meso, mleko, sireve i druge proizvode koji se mogu dobiti od ovih životinja koje ne traže puno za uzgoj, a daju mnogo.
Vojo Pepić iz Culina, povratnik je iz inostranstva, u želji da spoji lepo i korisno, obnovio je i proširio svoje domaćinstvo sa namerom da napravi etno selo gde će posetioci biti u bliskom kontaktu sa životinjama i imati mogućnost da jedu zdravu hranu. Zato, stado od 20 koza planira ove godine i da proširi.
"Ljudi me često pitaju zašto ovo radim, imam lepu penziju, što ne uživam, ali došlo je takvo vreme da su životinje bolji prijatelji od ljudi. Koze nisu zahtevne za gajenje, treba im samo obezbediti dobru ispašu, a ove godine zima je takva da ih svaki dan puštam da pasu", objašnjava Pepić koji je kupio nekoliko pašnjaka u okolini svoje kuće.
Pored koza, tu pase i stado od 30 ovaca, a u takozvanoj 'bašči' gde se svinje slobodno kreću, rove zemlju i valjaju se u barama, ima i 10 mangulica. Navodi da trenutno nema koristi od svojih životinja, ali da ništa ne može da plati zadovoljstvo koje oseća dok radi sa njima.
Koze muze i od mleka koje je izuzetno hranljivo, žene koje mu pomažu na domaćinstvu, po njegovom receptu prave sir. Putujući svetom, shvatio je da su delikatesi od kozjeg mleka veoma cenjeni na tržištu pa je i 'ukrao' par recepata. Sada se u njegovoj kuhinji pravi kozji sir sa paprikom, orasima, koprivom, ali i masline punjene kozjim sirom.
Te specijalitete nudi gostima u svom restoranu na Zvorničkom jezeru, koji još uvek nije zaživeo u dovoljnoj meri jer kako kaže, ne može još uvek da mu se posveti. Njegov cilj je zaokružen sistem proizvodnje - od njive do trpeze. Prodavati domaće proizvode sa svoje farme gostima smatra da je najbolji način poslovanja. Pepićeva ideja je tek u začetku, ali veruje da kozarstvo ima veliku šansu samo je treba iskoristi.
Koziji kačkavalj po recepturi staroj 300 godina za uspešan etno turizam
Da istorijska nepravda ne može brzo da se ispravi tvrdi i Gordana Vujaklija, stručnjak za stočarstvo iz lozničkog "Poljosaveta", koja naglašava da je zbog istorijske zabrane uzgoja koza prema ovim životinjama učinjena velika greška.
"Ta nepravda ne može brzo da se ispravi, jer je pre te odluke Srbija imala milion i osamsto hiljada koza, danas je taj broj oko sto hiljada, ali ohrabruje činjenica da ima i mladih ljudi koji su zainteresovani za kozarstvo." kaže Vujaklija.
Sagovornica Agrokluba ističe da se koze u našim uslovima najčešće uzgajaju u kombinovanom sistemu, jer vremenske prilike tako diktiraju tako da su leti na ispaši, a stajsko držanje se praktikuje preko zime kada im treba obezbediti i kabastu hranu sa dodatkom koncentrata. Koze su prema njenim rečima malo zahtevnije od ovaca, jer traže više higijene u štalama, prostirka mora redovno da se menja i dopunjuje. Sklonije su i parazitskim bolestima, zbog njihovog čestog boravka u prirodi i zato je neophodno imaju redovne veterinarske preglede.
"Stočari su veoma često neupućeni, pa koze drže na malom prostoru, što nije preporučljivo. Potrebno je da staja bude prostrana, dobro osvetljena i sa dobrim vazdušnim uslovima, a jarac kao dominantan u stadu mora biti odvojen u zaseban boks, kao i tek ojarene koze sa jarićima."
U Podrinjskom kraju, mali broj uzgajivača koza, prema Vujaklijinim rečima, sada se povećava. Razlog tome su najviše subvencije koje Ministarstvo poljoprivrede daje godinama unazad u iznosu od 7.000 dinara po umatičenom grlu, a koja će i ove godine biti dostupna zainteresovanim stočarima.
"Sve mere koje daje Ministarstvo, ali i lokalne samouprave daju rezultate. Sredstva se daju i za priplodni materijal, a podstiču se i razni vidovi prerade na farmi. Za kozarstvo su najviše zainteresovani ljudi koji se bave i seoskim turizmom jer to, pokazalo se u praksi, daje najbolje rezultate", rekla je ona i dodala da se ova proizvodnja ne može isplatiti preko noći jer kozarstvo zahteva ozbiljan rad i ulaganja.
Povezana stočna vrsta
Foto prilog
Tagovi
Autorka