Bora Milenković kaže da je naša zemlja bogata lekovitim biljkama, ali i pored toga što se dobro plaća, nema dovoljno ljudi koji bi ih sakupljali. On se već 50 godina bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Prvo je radio na Poljoprivrednom dobru Dobričevo u Ćupriji, a zatim se osamostalio.
Da sakupljanje lekovitog bilja može biti unosan posao, pokazuje primer Poljoprivrednog gazdinstva Borivoja Bore Milenkovića (68) iz Ćuprije. On bere lekovito bilje i šumske plodove na kučajskim planinama kod Despotovca.
Milenković se već 50 godina bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Prvo je radio na Poljoprivrednom dobru Dobričevo u Ćupriji, a zatim se osamostalio.
Nekada je, kaže, bio jedan od najvećih proizvođača duvana na teritoriji bivše Jugoslavije, sa 16 sušara za duvan, ali sa prodajom duvanske industrije, proizvođači duvana su ostali bez posla pa tako i Milenković.
Poslednjih godina se preorijentisao na sakupljanje lekovitog bilja i šumskih plodova što je, kako kaže, veoma profitabilno. Lekovito bilje prodaje preduzećima u Gornjoj Mutnici kod Paraćina i Žitkovcu kod Aleksinca koji ga dalje prerađuju i izvoze u inostranstvo gde je veoma na ceni.
Neke biljke sam suši, a neke predaje otkupljivačima u svežem stanju, poput sremuša, koji mora da se preda istog dana jer već sutradan počinje da žuti.
"Najviše skupljam sremuš, cvet lipe, hajdučku travu, koprivu, kantarion, divlji origano, bokvicu, šipurak, zovu, lipu, glog, egzotično bilje kao što je milogled i lazarkinja. Biljke uglavnom skupljamo na kučajskim planinama, a cvet zove pored Morave. Lekovito bilje se sakuplja skoro cele godine, od februara, kada beremo bršljen pa dok ne padne sneg, kada beremo plod gloga," kaže Borivoje Milenković.
Ovih dana Bora planira put u Žitkovac kako bi predao 50 kilograma izuzetno tražene suve vranilove trave ili divljeg origana.
"Takođe za isporuku imamo 400 kilograma suvog belog pelina, više od 200kg suvog kantariona, 150 kg semena koprive. Ove godine sam predao 700 kg hajdučke trave, a prošle smo sakupili oko dve tone cveta lipe. Prošle godine sam samo ja za 14 dana sakupio dve tone gloga," ističe Bora.
Poslednjih godina aktuelan je sremuš i na kučajskim planinama postoje velike prirodne plantaže ove biljke. "Sremuš se bere krajem marta, početkom aprila. Ove godine sam sa 15-ak berača nabrao 60 tona sremuša. Taj veliki posao smo uradili za 20-ak dana. Berači dnevno mogu da naberu od 150 do 400 kilograma i da zarade nekoliko hiljada dinara, jer sam im kilogram ove godine plaćao 18 dinara. Čuo sam da u Švajcarskoj kilogram sušenog sremuša u prodavnicama košta 400 franaka. Osim mene i mojih radnika, tu sremuš beru i berači iz Paraćina, Bora i okolnih gradova," kaže Milenković i napominje da ima sve potrebne dozvole iz Ministarstva za zaštitu životne sredine.
Naša zemlja je smatra on bogata lekovitim biljkama, ali i pored toga što se dobro plaća, nema dovoljno ljudi koji bi sakupljali bilje.
"Mnogi ljudi kažu da se poljoprivreda ne ispati, ja tvrdim suprotno. Ali mora da se radi, a mladi po ceo dan sede u kafićima. Ovaj posao može da donese zaradu od 50.000 dinara mesečno i to da se ne radi po ceo dan. Takođe smatram da naša zemlja mora da proizvodi finalne proizvode, a ne da izvozi sirovinu, napominje naš sagovornik.
Milenković se bavi i ratarstvom, povrtarstvom i pčelarstvom. Kukuruz gaji na 4,5 hektara. Povrće, uglavnom paradajz, papriku, krompir, kupus i blitvu na hektar. Njegova supruga Radunka je zadužena za prodaju povrća na ćuprijskoj pijaci. Bora kaže da je nekada bio i jedan od većih proizvođača meda, sa skoro 300 košnica. Danas ima oko 30 i to samo za svoje potrebe.
Iako već dobro gazi sedmu deceniju, Bora ima puno novih ideja za posao. Planira da započne i proizvodnju sušenih divljih jabuka. Kaže da tržišta ima, samo treba prionuti na posao. Pošto se njegove tri ćerke bave drugim poslovima, računa da će ga naslediti unuci.
Foto prilog
Tagovi
Autorka