Kamilica, nana, žalfija, beli slez, vranilova trava, valerijana, lincura, samo su deo vrsta koje mogu uspevati u valjevskom kraju, a što je pokazala i studija "Mogućnost gajenja lekovitog i aromatičnog bilja na području Grada Valjeva".
Prirodni resursi u valjevskom kraju, ali i u mnogim drugim delovima Srbije predstavljaju pravo bogatstvo koje u današnje vreme lako može biti trajno uništeno. Gajenje lekovitog i aromatičnog bilja može biti itekako isplativo, a ono što nam sada priroda nudi, nije u potpunosti iskorišćeno.
Lekovito i aromatično bilje koristi se od davnina, valjevski kraj obiluje brojnim lekovitim vrstama. Uglavnom se radi o samoniklim biljkama, dok se o uzgoju još uvek priča kao potencijalima koji su neiskorišćeni.
I dok je u Srbiji pod zasadima lekovitog bilja oko 2.000 hektara, procena je da je u Kolubarskom okrugu tek jedan hektar.
"Razlozi za tako male površine zasada lekovitog i aromatičnog bilja su veliki. Postoje oni koji su opravdani, ali i oni koji to nisu", smatra direktor Instituta za proučavanje lekovitog bilja "Dr Josif Pančić" dr Milan Lukić i dodaje da je jedan od osnovnih razloga u poslednje vreme nedostatak radne snage koja je neophodna u proizvodnji takvog bilja.
Zbog toga se sve manji broj proizvođača opredeljuje za gajenje tog bilja. Valjevski kraj, ali i druga područja naše zemlje su itekako pogodna za gajenje različitih vrsta. Institut ima dugu tradiciju, preko 70 godina proučavanja lekovitog bilja, u primarnoj proizvodnji i preradi, naravno i u proizvodnji finalnih proizvoda kojih ima oko 300.
"Naši istraživači koji se bave ispitivanjem mogućnosti i tehnologije gajenja lekovitog bilja imaju veoma važan zadatak, da edukuju naše poljoprivredne proizvođače u pravcu proizvodnje takvog bilja", kaže sagovornik i dodaje da se to pre svega odnosi na odabir zemljišta, tehnologiju gajenja i ono što je veoma važno, a to je prerada same biljke.
Važno je da se zna i kada je optimalno vreme berbe, koja je optimalna upotreba sredstava za zaštitu, a Institut u celokupnom postupku uzgoja pruža veliku podršku.
Za svaku boljku u prirodi ima lekovita biljka, ali šta ne znamo?
"Svi koji su zainteresovani za kooperantski odnos mogu raditi sa nama, jer nam je interes da pod okriljem naših stručnjaka, a imamo 29 naučnih radnika, od toga 20 doktora nauka, da kompletna proizvodnja bude pod nadzorom naših stručnjaka i da mi otkupimo prinose od samih proizvođača. Postoji ugovorna obaveza, cene su tržišne i na taj način su proizvođači sigurni, imaju obezbeđen plasman, a mi imamo sirovinu vrhunskog kvaliteta, što je nama veoma važno", kaže Lukić i dodaje da dobrog finalnog proizvoda nema bez kvalitetne sirovine.
Valjevski kraj ima velike površine netaknute prirode, što je jedan od uslova za gajenje lekovitog bilja, a u Institutu smatraju da postoje uslovi da se površine za gajenje mogu povećati dva do tri puta.
"Mi imamo odlične uslove i klimatske i zemljišne i tu nema nikakvih ograničenja, zemljišta nisu kontaminirana teškim metalima i prihvatljiva su za ovaj vid uzgoja", smatra naučni savetnik Instituta za proučavanje lekovitog bilja "Dr Josif Pančić" dr Dragoja Radanović.
"Lekovito bilje je širok pojam i podrazumeva veliki broj vrsta. Ne mogu sve biljne vrste da rastu u svim podnebljima. Suština je da kroz edukaciju ukažemo koje vrste treba gajiti i to je najbolje da budu one koje su autohtone".
Kamilica, nana, žalfija, beli slez, vranilova trava, valerijana, lincura, samo su deo vrsta koje mogu uspevati u valjevskom kraju, a što je pokazala i studija "Mogućnost gajenja lekovitog i aromatičnog bilja na području Grada Valjeva".
"Uvek će biti uvoza lekovotog bilja zbog preparata koji se proizvode i to se ne može izbeći, ali je bitno da se gaje one vrste koje dobro uspevaju na ovom podneblju, koje su autohtone i ovaj posao treba da se razvija. Svet je prepoznao mnogo toga i oni hoće da kupe naše lekovito bilje, poput kamilice", naglašava dr Radanović.
Interesovanje za uzgoj lekovitog bilja postoji, ali je mali broj onih koji odluče da ostanu u poslu.
"Ima onih koji nas zovu, i sistem je 'ja živim u Beogradu, njiva je negde na planini, zarasla, ja sam čuo da tamo može da se gaji' i tako dalje. Svi bi da malo rade, ali da puno zarade. Suština je da ne može bez rada ili sa malo rada. Ko to shvati i ozbiljno pristupi, ima šansu. Oko 50 vrsta se gaji i kada biljka raste u podneblju koje joj odgovara, onda je malo problema, a njih uvek ima i moraju se rešavati", kaže Radanović i dodaje da mora biti rada, ulaganja, treba imati opremu, da je to specifična proizvodnja i da postoje i određena oruđa za rad u polju.
Primena lekovitog bilja kod nas, ali i u svetu je u konstantnom porastu, pa je neophodno na što većim površinama gajiti lekovito bilje.
Foto prilog
Tagovi
Autorka