Pretraživanje tekstova
U istraživanju je otkriveno kako gljivice zajednički deluju u ostvarenju infekcije stabla vinove loze, razvoju bolesti i sprovođenju kontrole.
Bolesti stabala vinove loze (eng. Grapevine trunk diseases) sve više se šire i postaju veliki problem u vinogradarstvu. Uključuju grupu gljivičnih bolesti koje uzrokuju sušenje i propadanje čokota. Najznačajnije su eska, petrijeva bolest, crna noga i botriosferijsko sušenje vinove loze, apopleksija i eutipoza.
Njima je zahvaćeno skoro 20 odsto svetskih vinograda, saopštila je Međunarodna organizacija za vinovu lozu i vino.
Nova studija međunarodne grupe istraživača predvođena Univerzitetom Masačusets Amerst pokazala je da gljivice sarađuju u napadu na vinovu lozu stvarajući "vanćelijske bombe", piše Decanter.
Rezultati istraživanja bi mogli pomoći u zaštiti zasada. Procena iz 2012. godine je pokazala da su ova oboljenja odgovorna za 1,5 milijardi dolara godišnje ekonomske štete širom sveta.
Proučavano je delovanje gljiva povezanih s eutipoznim odumiranjem stabla i eskoriozom i njihova saradnja u probijanju ćelijskog zida u tkivu loze. Značajno je istaći da gljivice koje izazivaju odumiranje drveta prodiru u unutrašnjost kroz rane, najčešće prilikom rezidbe.
Rezidba vinove loze - koje su najčešće greške i kako ih izbeći?
Istraživači su otkrili da jedno jedinjenje koje gljive ispuštaju u drvo dovodi do smanjenja sadržaja gvožđa, a druga grupa jedinjena proizvodi hidrogen peroksid.
"Kada se hidrogen peroksid susreće sa redukovanim gvožđem dešava se eksplozivna reakcija koja oslobađa mnoštvo radikala kiseonika koji oštećuju drvenasto tkivo", rekao je profesor mikrobiologije na pomenutom Univerzitetu Beri Gudel.
Navodi se da ovakve reakcije uništavaju ćelijski zid i omogućavaju gljivicama prodiranje u ćelije koje su bogate šećerom. To im omogućava rast i dalju kolonizaciju drvenastog tkiva. Kako bi se poremetio ovaj proces i sprečilo prodiranje, neophodna je primena antioksidanasa i kelatora niske otrovnosti, odnosno materija koje regulišu vezivanje minerala i drugih jona.
Gudel je naveo da postoje određene bakterije i gljivice koje stvaraju neophodne antioksidanse i kelatna jedinjenja.
"Naše istraživanje pokazuje da bismo mogli upravljati i zaustaviti bolesti stabla kroz bio tretmane povećanjem prirodnog prisustva ovih antagonističkih organizama na vinovoj lozi", komentarisao je. Neophodno je još ispitivanja na terenu, ali ovo otkriće predstavlja izuzetan proboj u razumevanju procesa koji učestvuju u razvoju razorne bolesti i njenoj kontroli.
Tagovi
Bolesti debla vinove loze Sušenje vinove loze GTD Eska Istraživanje Gljivice
Autorka
Više [+]
Ranka je diplomirani inženjer poljoprivrede sa dugogodišnjim iskustvom u povrtarstvu, zaljubljenik u organsku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
KAKO POSADITI ORAH ? Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini. I pored povoljnih zemljišnih uslova proizvodnja oraha u našoj zemlji ne zadovoljava doma... Više [+]
KAKO POSADITI ORAH ?
Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini.
I pored povoljnih zemljišnih uslova proizvodnja oraha u našoj zemlji ne zadovoljava domaće potrebe. Klimatski uslovi jesu ograničavajući faktor, naročito pozni prolećni mrazevi, ali to možemo umanjiti dobrim izborom položaja. Uvoz nije opravdan, jer postoje velike mogućnosti za povećanje proizvodnje.
Dobar izbor položaja
Prilikom podizanja plantaže oraha posebnu pažnju treba posvetiti izboru mesta, odnosno ekspoziciji. Orah treba gajiti na položajima koji su u toku celog dana izloženi suncu. Može da uspeva do 600, čak i više metara nadmorske visine, a optimalna je 400. Na većim nadmorskim visinama i u hladnijim predelima i treba ga saditi na južnim, jugoistočnim i istočnim položajima.
Neophodno je pre podizanja voćnjaka u nekom kraju dobro upoznati klimu. Ako klimatski uslovi ne odgovaraju pojedinim sortama oraha, nastupaju velike promene u trajanju i toku faza vegetacije, što se odražava na prinos i kvalitet plodova.
Kada je u pitanju zemljište prednost treba dati dubokim, rastresitim, umerene vlažnosti, neutralne ili slabo alkalne reakcije - (pH 7-7,5). Može se saditi i na peskovitim i kamenitim, ali pod uslovom da su dovoljno duboka i propustljiva i da se pravilno đubre.
Mesta u kojima bi moglo doći do zadržavanja površinskih voda i zabarivanja treba poravnati ili postaviti drenaže. Preporučuje se i podrivanje zemljišta na 70 do 80 centimetara. Posle ovakve obrade treba rasturiti organsko i mineralno đubrivo, a potom ih uneti u zemljište oranjem na oko 50 centimetara.
Jamići za sadnju se kopaju pomoću traktorskih burgija na dubinu od 50 centimetara i isto tolikog prečnika. One moraju biti većih dimenzija ukoliko će se u njih dodavati đubriva. Za pojedinačne voćke, drvorede, pošumljavanje, okućničko gajenje i na manjim površinama, odnosno sadnju na nepripremljenom zemljištu, prečnik jame treba da bude 100, a dubina 50-60 centimetara, da bi se stimulisao rast korena u širinu.
Radi povećanja ekonomičnosti proizvodnje u zasadima oraha mogu da se sade međukulture poput kajsije i breskve. Ako je međukultura kajsija dužina redova, odnosno parcele treba da bude 200, a širina 300-400 metara. Poželjno je da njihov pravac bude sever-jug, što je pogodno ako se kao međukultura gaji i neka druga špalirska voćna vrsta. Ako se orah gaji u čistoj kulturi i sadi se u temena jednakostraničnog trougla, a formira kotlasta kruna, što je najčešći slučaj, pravac redova nema značaja i određuje se samo na osnovu konfiguracije terena. Međutim, ukoliko se gaji u kvadratnom rasporedu, dobar razmak za kalemljeni orah iznosi 9 x 9 m, a obrada je u oba pravca.
Za podizanje zasada oraha najčešće se koriste kalemljene sadnice visine 190 do 200 centimetara, s korenom od tri do pet žila. Prvi rod one daju u drugoj ili trećoj godini.
Sadnja oprašivača
Rastojanje između sadnica zavisi od plodnosti zemljišta, predviđene agrotehnike, bujnosti sorte i podloge... Za dobar rod oraha u zasadu mora biti dovoljno oprašivača koji su pravilno raspoređeni. Obično se sade jedna ili dve glavne sorte i dve, a bolje je da budu tri sorte oprašivača, pod uslovom da se radi o združenom zasadu oraha i kajsije ili breskve. U protivnom dovoljna je jedna glavna sorta i dva oprašivača.
Prilikom izbora sorti oprašivača mora se voditi računa da kvalitetan polen bude obezbeđen u toku celog perioda cvetanja glavnih sorti.
Neke od značajnijih sorata oraha za našu zemlju su: Tisa, Šejnovo, Srem, Šampion, Rasna, Gajzenhajm 139 i Jupiter.
Stanko Nekić, dipl. ing. agronomije
Rezime: Za podizanje zasada oraha (Juglans regia L.) najčešće se koriste kalemljene sadnice koje prvi rod daju u drugoj ili trećoj godini.