Pretraživanje tekstova
U istraživanju je otkriveno kako gljivice zajednički deluju u ostvarenju infekcije stabla vinove loze, razvoju bolesti i sprovođenju kontrole.
Bolesti stabala vinove loze (eng. Grapevine trunk diseases) sve više se šire i postaju veliki problem u vinogradarstvu. Uključuju grupu gljivičnih bolesti koje uzrokuju sušenje i propadanje čokota. Najznačajnije su eska, petrijeva bolest, crna noga i botriosferijsko sušenje vinove loze, apopleksija i eutipoza.
Njima je zahvaćeno skoro 20 odsto svetskih vinograda, saopštila je Međunarodna organizacija za vinovu lozu i vino.
Nova studija međunarodne grupe istraživača predvođena Univerzitetom Masačusets Amerst pokazala je da gljivice sarađuju u napadu na vinovu lozu stvarajući "vanćelijske bombe", piše Decanter.
Rezultati istraživanja bi mogli pomoći u zaštiti zasada. Procena iz 2012. godine je pokazala da su ova oboljenja odgovorna za 1,5 milijardi dolara godišnje ekonomske štete širom sveta.
Proučavano je delovanje gljiva povezanih s eutipoznim odumiranjem stabla i eskoriozom i njihova saradnja u probijanju ćelijskog zida u tkivu loze. Značajno je istaći da gljivice koje izazivaju odumiranje drveta prodiru u unutrašnjost kroz rane, najčešće prilikom rezidbe.
Rezidba vinove loze - koje su najčešće greške i kako ih izbeći?
Istraživači su otkrili da jedno jedinjenje koje gljive ispuštaju u drvo dovodi do smanjenja sadržaja gvožđa, a druga grupa jedinjena proizvodi hidrogen peroksid.
"Kada se hidrogen peroksid susreće sa redukovanim gvožđem dešava se eksplozivna reakcija koja oslobađa mnoštvo radikala kiseonika koji oštećuju drvenasto tkivo", rekao je profesor mikrobiologije na pomenutom Univerzitetu Beri Gudel.
Navodi se da ovakve reakcije uništavaju ćelijski zid i omogućavaju gljivicama prodiranje u ćelije koje su bogate šećerom. To im omogućava rast i dalju kolonizaciju drvenastog tkiva. Kako bi se poremetio ovaj proces i sprečilo prodiranje, neophodna je primena antioksidanasa i kelatora niske otrovnosti, odnosno materija koje regulišu vezivanje minerala i drugih jona.
Gudel je naveo da postoje određene bakterije i gljivice koje stvaraju neophodne antioksidanse i kelatna jedinjenja.
"Naše istraživanje pokazuje da bismo mogli upravljati i zaustaviti bolesti stabla kroz bio tretmane povećanjem prirodnog prisustva ovih antagonističkih organizama na vinovoj lozi", komentarisao je. Neophodno je još ispitivanja na terenu, ali ovo otkriće predstavlja izuzetan proboj u razumevanju procesa koji učestvuju u razvoju razorne bolesti i njenoj kontroli.
Tagovi
Bolesti debla vinove loze Sušenje vinove loze GTD Eska Istraživanje Gljivice
Autorka
Više [+]
Ranka je diplomirani inženjer poljoprivrede sa dugogodišnjim iskustvom u povrtarstvu, zaljubljenik u organsku poljoprivredu i druge oblike alternativne poljoprivrede poput biodinamike i permakulture.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentariši!
Crni orah, pelin i karanfilić u fitoterapiji – zašto su važne prave količine U tradicionalnoj fitoterapiji, pojedine biljke imaju dug istorijat primene u podršci organizmu. Među najčešće pominjanim biljkama u tom kontekstu nalaze se crni or... Više [+]
Crni orah, pelin i karanfilić u fitoterapiji – zašto su važne prave količine
U tradicionalnoj fitoterapiji, pojedine biljke imaju dug istorijat primene u podršci organizmu. Među najčešće pominjanim biljkama u tom kontekstu nalaze se crni orah, pelin i karanfilić, koji se vekovima koriste u različitim kulturama kao deo biljnih formulacija.
Iako su ove biljke danas dostupne u različitim oblicima, razlike među preparatima često nisu u samim biljkama, već u količinama, koncentraciji i načinu kombinovanja.
Značaj količine i kontinuiteta u biljnoj primeni
U praksi se često sreću preparati koji sadrže minimalne količine aktivnih biljnih sastojaka, što nije u skladu sa tradicionalnim principima fitoterapije. Na primer, tinktura crnog oraha se u mnogim slučajevima nudi u zapreminama od 30 do 50 ml, dok se u ozbiljnijim biljnim formulacijama koriste znatno veće količine.
Slična situacija je i sa pelinom i karanfilićem, biljkama koje se tradicionalno koriste u jasno definisanim dozama i kroz duži vremenski period. Preparati koji sadrže 40–60 kapsula često ne omogućavaju punu primenu u okviru jednog biljnog ciklusa.
Zbog toga se u savremenoj praksi sve više pažnje posvećuje kompletnim biljnim formulacijama, koje obezbeđuju dovoljne količine svakog sastojka za celovit pristup.
Jedan od primera ovakvog pristupa u Srbiji je Vidar antiparazitni program, koji se zasniva na kombinaciji crnog oraha, pelina i karanfilića u jasno definisanim količinama. Ovakva struktura omogućava primenu biljnih sastojaka bez prekida i kompromisa u doziranju, što je u skladu sa principima tradicionalne fitoterapije.👉 antiparazitni program
Prilikom izbora biljnih preparata, važno je obratiti pažnju ne samo na naziv biljke, već i na njeno poreklo, koncentraciju, količinu i način kombinovanja sa drugim sastojcima. Upravo ovi faktori često čine razliku između simbolične primene i ozbiljno osmišljene biljne formulacije.
Goran Stamenković
pre 3 nedelje
Ako nekoga zanima kako izgleda kompletna formulacija sa jasno definisanim količinama i trajanjem biljnog ciklusa, detaljnije sam opisao ovde: Više [+] https://antiparazitniprogram.rs/ U praksi se pokazalo da jasno definisan antiparazitni program, poput VIDAR formulacije, daje stabilnije rezultate od parcijalnih biljnih preparata koji se nude u simboličnim količinama.