Cilj osnovnog đubrenja je da se unese neophodna količina hraniva potrebna za rast i razvoj voćaka, plodova i lisne mase. Obavlja se po završetku vegetacije. Vreme rasturanja đubriva zavisi i od njegove rastvorljivosti.
Zasadi voća koji se nalaze u fazi intenzivnog rasta i razvoja voćaka, nazivaju se mladi voćnjaci. To je obično period od početka sađenja sadnica pa sve do momenta kada se razviju osnovne skeletne grane, sa karakteristikama predviđenog uzgojnog oblika. Mlade zasade potrebno je redovno đubriti kako bi se podstakao vegetacijski rast. Odgovarajuće đubrenje i pravilna primena agrotehnike, od presudnog su uticaja na tempo rasta i razvića biljaka.
Prolećno đubrenje voćnjaka i vinograda - obavite ga na vreme
Adekvatna primena đubriva u mladim zasadima je dva do tri puta u toku jedne godine. Ona podrazumeva osnovno đubrenje i prihranu. Kod osnovnog đubrenja, koristi se hranivo sa manje azota, a više fosfora i kalijuma dok se kod prihranjivanja fokus više stavlja na azot. Osnovno đubrenje obavlja se na kraju vegetacije dok vreme rasturanja zavisi od procenta njegove rastvorljivosti, kako pišu u u PSSRS.
Od mineralnih hraniva, upotrebljavaju se NPK, formulacija: 8-26-26, NPK: 10-30-20, NPK: 5-20-30, NPK: 7-20-30, NPK: 8-16-24. Ove razmere uslovljene su koncentracijom i odnosom hranljivih materija u tlu, a po jednom stablu, preporuka je 150 do 250 grama đubriva.
Prihranjivanje se obično obavlja mineralnim đubrivima, na primer KAN, AN, SAN, UREA. Kada se radi o KAN-u, on ima skoro neutralnu pH reakciju pa je zato najčešće u upotrebi. Nasuprot njemu, UREA ima sposobnost da zakišeljava zemlju, što nije poželjna osobina, osim ako zemljište u zasadu nije jako bazno pa je potrebno ovim putem da se zakiseli.
KAN sadrži 27 odsto azota i dodaje se 100 - 120 grama po stablu, a UREA 46 odsto azota i preporučene količine za nju su 50 -70 grama po stablu. Kod prihranjivanja mladog zasada azotom, treba nastojati u tome da se doda veća količina hraniva voću koje se slabije razvija kako bi se čitav zasad ujednačeno razvijao.
Za vreme sušnog perioda ili čak usled nedostatka hraniva, pristupa se folijarnoj prihrani. Ovo se radi putem lista i obavlja se sa makro i mikroelementima. Folijarno prihranjivanje može da se kombinuje sa zaštitom pa na taj način se obave dve agrotehničke operacije istovremeno.
Tagovi
Autor