Prihrana se obavlja nakon zametanja plodova sredinom ili krajem aprila azotnim ili NPK đubrivima s naglašenim azotom, a primenjuju se na celoj površini zasada.
Đubrenje predstavlja jednu od najvažnijih agrotehničkih mera. Daje osnovna obeležja voćnjaku i najviše doprinosi intenzitetu voćarske proizvodnje. Pravilnim đubrenjem poboljšavamo strukturu tla, regulišemo trajanje vegetacije, povećavamo otpornost na mraz, bolesti i štetočine te osiguravamo trajnost i dugovečnost voćke.
Hemijskom analizom tla utvrđujemo nivo hemijskih (pH, karbonati, EC) i fizikalnih svojstava te nivo hranjivih elemenata. Saznajemo kog elementa ima previše ili premalo te na taj način primenjujemo potrebno gnojivo.
U redovnoj razlikujemo đubrenje mladih zasada i zasada u rodu.
Najvažniji elementi za svaku voćku su azot (N), fosfor (P) i kalijum (K). Azot je preko potreban i sastavni je deo organa i tkiva voćaka, a najviše ga ima lišće, cvetni pupovi, plodovi i semenke. Fosfor je važan za formiranje i funkcioniranje reproduktivnih organa. U mlađim grančicama ima ga više nego u starijim, kao što ga ima više i u formiranom tkivu nego u kori i grančicama.
Kalijum voćke uzimaju iz zemljišta u velikim količinama i tog elementa ima više u mlađim nego u starijim organima, a osim toga ima ga i više u pupovima rodnih izbojaka nego u pupovima nerodnih. Ovaj element ima vrlo važnu ulogu u životu voćke, pa se zbog njegovog manjka javljaju različiti poremećaji.
Mladim voćnjacima nazivamo sve one koji su u razdoblju intenzivnog rasta i razvoja, a to razdoblje obuhvata vreme od sadnje voćke, pa sve dok one ne razviju osnovne skeletne grane, s obeležjem predviđenog uzgojnog oblika.
Prve godine, u osnovnu gnojidbu s gustim sklopom, đubri se po jednoj voćki s 0,15 do 0,25 kg s jednim od kompleksnih gnojiva NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30. Ako se radi o ređem sklopu, po jednoj voćki dodaje se 100-150 grama.
Isto tako u prvoj godini, početkom vegetacije obavlja se prihranjivanje s 30 - 50 grama UREE ili 50 -70 grama KAN - a ili 100 – 120 grama NPK 15-15-15 po stablu.
U drugoj godini, ono se obavlja u isto vreme i s istim vrstama đubriva, samo što se količina povećava za 50 odsto, dok u trećoj i ostalim godinama obavlja se po celoj površini voćnjaka. Važno je kod prihranjivanja mladih voćaka koje se slabije razvijaju dodati veće količine azota.
U ranom prolećnom unosi se azot, najčešće 1/3 do 1/2 ukupne potrebe godišnje količine s jednim od njegovih đubriva ili kompleksnim NPK s naglašenim sadržajem azota kao što su to NPK 20-10-10 i NPK 15-15-15, a obavlja se prilikom prve prolećne obrade zemljišta.
Prihrana se obavlja nakon zametanja plodova sredinom ili krajem aprila azotnim ili NPK gnojivima s naglašenim azotom, a primenjuju se po celoj površini zasada. Za visok prinos jezgričavog i koštičavog voća potrebno je dodati 90-200 kg/ha azota (N), 70-120 kg/ha fosfora (P2O5), 130-250 kg/ha kalijuma (K2O).
Mladi vinogradi koji su dali svoj prvi rod đubre se s nešto manjom količinom jer su i prinosi manji. Primenjuje se 370 kg/ha NPK 7-14-21 ili 260 kg/ha NPK 5-15-30 ili 325 kg/ha NPK 8-16-24. Ovim količinama podmiruju se celokupne godišnje potrebe vinove loze za fosforom i kalijumom, a azot se dodaje u nekoliko obroka najčešće u dve prihrane, i to početkom vegetacije i posle cvetanja.
Prva prihrana Ureom obavlja se rano u proleće prilikom prve obrade tla jer će najveći deo azota vinova loza iskoristiti do cvetanja za intenzivan porast mladica. Urea se mora plitko uneti u tlo radi sprečavanja gubitka ovog elementa isparavanjem. Preporučuje se dodati, uvažavajući količinu azota dodanu pri jesenskom đubrenju, oko 130 kg/ha ili 13 g/m2.
U maju se nakon cvetanja obavlja još jedna prihrana KAN-om N (MgO) 27 (4,8) u količini 100-130 kg/ha ili 10-13 g/m2 zavisno od količine zametnutog roda.
Tagovi
Autorka