Za otpornost na izmrzavanje pupoljaka od presudnog su uticaja rani završetak vegetacije, povoljni uslovi kaljenja (sa postepenim snižavanjem temperature) i stabilnost i trajanje zimskog mirovanja.
Visoke temperature tokom jeseni (oktobar i novembar) mogu uticati na bubrenje pupoljaka tako da oni postaju osetljiviji na mraz, nego u godinama kada je proces kaljenja pupoljaka u jesen tekao normalno. Stepen izmrzavanja rodnih organa voćaka tokom zime usled neblagovremenog ulaska u zimsko mirovanje viši je u predelima sa jakim i hladnim vetrovima (sever Vojvodine, Posavina, istočna Srbija), kod vrsta poput kajsije i breskve, ali i pojedinih sorti kruške.
Za otpornost na izmrzavanje od presudnog su uticaja rani završetak vegetacije, povoljni uslovi kaljenja (sa postepenim snižavanjem temperature) i stabilnost i trajanje zimskog mirovanja.
U početnom mirovanju dolazi do transformacije i prelaska organskih materija iz listova u grane, deblo i koren, a potom do opadanja lišća koje se u našim klimatskim uslovima dešava u uslovima kratkog dana, kada su srednje dnevne temperature niže od 15 stepeni Celzijusa. U takvim uslovima dolazi do međudejstva biljnih hormona u smislu porasta nivoa endogenih inhibitora (sa prestankom porasta biljnih organa) i smanjenje nivoa stimulatora rasta (sa starenjem listova), pojašnjava Dejan Jocić iz Poljoprivredne savetodavne i stručne službe Srbije.
Pri kraju faze kaljenja (na temperaturama od 0 do - 6 stepeni) skrob se pretvara u šećere i pri tom procesu povećava se otpornost ćelija prema niskim tempereturama.
Niz okolnosti može znatno smanjiti prirodnu otpornost tkiva prema mrazu:
Osim navedenih i niz drugih pojava može dovesti do umanjenja otpornosti voćaka na mraz. Kod rodnih pupoljaka razvoj glavnih elemenata cveta teče tokom leta i to je spor, ali stalan proces sa malo vidljivim porastom.
Kod pojedinih voćnih vrsta (kajsija) razvoj muškog sporogenog tkiva odvija se kroz tri faze tokom zime:
Izvori
Tagovi