Četiri faktora determinišu sektorsku stabilnost proizvodnje i potrošnje jabuka. Ako se novi trendovi ne počnu više koristiti i kod nas, jabukama se ne piše dobro.
Jabuka, koja se naziva i kraljicom voća, sve se manje koristi i njena potrošnja u svetu pada. Prema pocenama prosečna svetska potrošnja je 12,2 kilograma.
Inače, u našoj zemlji, prema podacima iz 2021. godine po površinama jabuka je na drugom mestu, odmah posle šljive. Međutim, zbog niske cene i problema na inostranom tržištu manje se koristi, a zasadi krče. Sorte koje su zastupljene ne prate one popularne u svetu.
Uz to i negativni uticaji klimatskih promena, naročito suše i mrazevi, doprinose sve slabijoj prodaji ovog voća. Takođe, domaći proizvođači slabo primenjuju novitete u pakovanju i prodaji kraljice voća, kako je mnogi zovu. Prema rečima jednog od vodećih domaćih stručnjaka iz oblasti poljoprivrede, dr Dalibora Dončića, još je uzroka.
"Zavisi koliki su prihodi stanovništva, tojest da li mogu da kupe jabuke, zatim porastu godina konzumenata, cenama, nižem sadržaju hranjljivih materija u odnosu na ostale voćne vrste, kao i zbog nezadovoljstva potrošača zbog lošeg sortimenta", kaže Dončić.
On navodi i četiri faktora koji determinišu sektorsku stabilnost proizvodnje i potrošnje jabuka, a to su:
Jeftinije voćke opasne su za prodaju jabuka, naročito južno voće, među kojima preovladavaju banane i narandže. Banane su u svetu najpopularnije voće zbog čega se i u našim prodavnicama, na kasama većine trgovačkih lanaca, prilikom vaganja, obeležavaju brojem jedan.
Doktor Dončić ističe pet trendova koji su popularni u svetu, a koji oblikuju budući biznis prodaje svežih jabuka. To su: pakovanje, stare sorte, regionalnost, grickalice i zdravlje. Ako se ovi trendovi ne počnu više koristiti i kod nas, jabukama se ne piše dobro.
Dakle, prilikom pakovanja jabuka sve manje se koristi plastika. Umesto nje, u upotrebi je kartonska ambalaža, sa jednom do četiri jabuke. Stare sorte oduvek su bile privlačne, naročito starijim ljudima, a privlače i medijske kuće što povećava popularnost među stanovništvom. Poslednjih godina sve je veća potražnja za starim, autohtonim sortama. Neke od njih dobijaju sve više na značaju, a i cenovno su u rangu najnovijih i najskupljih sorti.
"Što se tiče regionalnosti, najbolji primer je sorta iz Nemačke - Frojlajn. To je nova sorta koja se uzgaja u celoj Nemačkoj i proizvod je saradnje šest nemačkih zadruga. Počeli su sa prodajom u jesen 2020. godine i žele da ova sorta postane poznata u celoj zemlji. Žele da razviju koncept regionalnosti u trgovini hranom i na sedmičnim pijacama, da nemački kupci prihvate tu sortu kao svoju i da postanu svesni značaja njene prodaje", navodi Dončić.
Isto tako, jabuke mogu da budu i kao grickalice koje se, zajedno sa bezalkoholnim pićima, najviše prodaju po trgovinama. Dončić navodi primer "Rockit apples" s Novog Zelanda.
"To su male jabuke, slatke, a zahvaljujući nedovoljno razvijenom jezgru, mogu se jesti čitave. Stanovništvo, odnosno potrošači žele da budu u pokretu i da imaju kod sebe nešto što mogu da jedu usput, kao grickalice. Da bi se ispoštovao i zdravstveni aspekt bolje je jesti jabuke nego slane grickalice koje su često nezdrave. Rokit jabuke podržavaju takav koncept. Mogu se i reciklirati jer nisu pakovane u plastičnoj ambalaži što je dodatna prednost", tvrdi Dončić.
Može li biofortifikacija rešiti problem neuhranjenosti kod ljudi?
I na kraju, što se tiče zdravlja, jedna od mera koja se sprovodi u svetu je biofortifikacija. Ona predstavlja agronomske i oplemenjivačke postupke obogaćivanja jestivih delova biljaka esencijalnim elementima. Dončić takođe navodi primer Nemačke gde je razvijena jedna od tih tehnika. Tačnije, u jabuku, u sortu Selstar, unosi se selen specijalnim đubrivima posredstvom folijarne ishrane. Jabuka inače sadrži selen, a dodat folijarnom ishranom prirodna je alternativa suplementima ishrane.
Tagovi
Autor