Za većinu voćara u opštini Knjaževac višnja je i dalje dominantna voćarska kultura. Kako kažu, najzastupljenija je oblačinska višnja, jer je otporna na bolesti i štetočine. Pojedini proizvođači ističu da se na višnjama može zaraditi, ali ih od prinosa više brine neizvesna cena, koja će biti poznata tek krajem juna, kad počne berba.
Kada je reč o proizvodnji višanja onda opština Knjaževac zaista ima čime da se pohvali. Ta opština je deseta u Evropi po proizvodnji ovog koštunjavog voća.
Zato i ne čudi podatak da je u 85 knjaževačkih sela teško pronaći domaćinstvo koje nema bar nekoliko stabala višnje, dok s druge strane veliki proizvođači gaje višnju na površinama od čak nekoliko desetina hektara.
Kako tvrde proizvođači iz toga kraja, a prenosi RTS, kada je dobra godina, oni mogu da neberu preko 20.000 tona višnje. Međutim, voćare, kao i svake godine, ne brine to hoće li i kome prodati robu, nego kolika će biti cena ovog voće.
Boban Marinković, inače po struci lekar, zaposlen u knjaževačkom domu zdravlja, nije uspeo da "pobegne" od porodične tradicije, gajenja višanja. Kako kaže, u početku je to bilo iz nužde, jer mu je bila potrebna zarada za troškove školovanja. Ipak, danas je situacija drugačija, pa novac od višanja dobro dođe za popunu kućnog budžeta.
U Knjaževcu se gotovo 1.500 domaćinstava bavi proizvodnjom višanja, a na teritoriji opštine je to voće zasađeno na više od 2.000 ha. Broj domaćinstava koja gaje višnju se iz godine u godinu povećava, a jedan od razloga za to je siguran plasman. Svežu ili smrznutu višnju otkupljuju velike kompanije
Direktorka proizvodnje u kompaniji "Desing" Biljana Milenković ističe da se u njihovoj fabrici prerađuje višnja koja je već prošla završnu obradu kod hladnjačara, dodavši da godišnje prerade od 90 do 120 tona višnje i to isključivo oblačinske sorte uzgojene na teritoriji Knjaževca i okoline. One su otporne na većinu bolesti i štetočina i prvenstveno se koriste u industriji.
Direktor zemljoradničke zadruge "Gorica", iz sela Velevac, Saša Milikić kaže da se ta zadruga trudi da pomogne voćarima tako što im obezbeđuje neophodan repromaterijal (đubrivo, pesticide, mehanizaciju i rezervne delove). Specifično je i to što kooperantima pružaju usluge hemijske zaštite, i mašinske obrade.
Pomoćnik predsednika opštine zadužen za privredu i poljoprivredu Marko Stojanović tvrdi da je lokalna samouprava, u poslednjih pet godina, preko Fonda za razvoj poljopriverde, u tu privrednu granu uložila više od 150 miliona dinara. Deo te sume investiran je u nabavku sadnica voća, dok je ostatak dat za nabavku poljoprivredne mehanizacije.
Kada je reč o rodu, proizvođač Boban Marinković objašnjava da se do punog roda višnje u proseku čeka oko pet godina. On dodaje da ako višnju ne unište žilogriz ili grad, prinos po hektaru može da dostigne i do 15 tona. Prema njegovim rečima, od uzgoja višnje ,uprkos troškovima za đubrivo, obradu i zaštitna hemijska sredstva i dalje može da se živi.
Voćar Miljan Stefanović, iz sela Kaličine, zaključuje da je gajenje višnje isplativije od uzgoja kukuruza i pšenice. On se nada da će ove godine i cena biti dobra, ali ostaje da se vidi da li će se prognoze od 70 dinara po kilogramu i ostvariti. Konačna cena višanja biće poznata krajem juna i početkom jula, kada počne berba tog voća.
Foto: evitaochel / Pixabay
Povezana biljna vrsta
Izvori
Tagovi
Autor