Niz je prednosti primene ove mere, a izborom malč materijala možemo delovati na rezultate. Ipak, treba biti oprezan.
Uzgajanje jagode nije jednostavno i svi koji su to radili ili rade znaju koliko je zamorno stalno pleviti korov, boriti se sa problemima zalivanja i zaštite biljaka. Malčiranje može biti deo rešenja ovih problema.
Primena malča ima niz prednosti. Pre svega štiti zemlju od isušivanja vlage i zbog toga je manja potreba za zalivanjem. U prolećnom periodu površina se sporije zagreva, a to znači da biljke kasnije kreću sa vegetacijom i cvetaju. Upravo je to razlog što kasni mraz neće napraviti štetu na cvetovima. Ovo je pogodno za amaterske uzgajivače, jer se ne moraju brinuti i prekrivati usev kako bi zaštitili cvetove.
U slučaju profesionalnih je obrnuto. Njima je bitno da cvetanje krene što ranije kako bi postigli što veće cene na tržištu. Zbog toga jagodu uzgajaju u zaštićenom prostoru ili prekrivaju raznim folijama.
Prednost malčiranja je što plodovi ostaju čisti. Bez takve tampon zone dolaze u direktan kontakt sa zemljom, prljaju se, naročito kad pada kiša. Zajedno sa česticama zemlje i kapima kiše na listove, cvetove i plodove dospevaju i prouzrokovači oboljenja, naručito truleži.
Prekriveno zemljište postaje rastresito, poboljšava mu se struktura. U zavisnosti od izbora materijala povećava se sadržaj hranjivih materija i vlage, delujemo na pojavu štetočina i oboljenja. Istovremeno ovakav pokrov služi u suzbijanju korova. Prinos se povećava.
Ipak treba biti obazriv. Pored svih nabrojanih prednosti ove mere neka zemljišta nisu podesna. Obično se radi o zabarenim površinama ili tamo gde je visok nivo podzemne vode. U ovakvim slučajevima je bolje ne pokrivati zemljište kako bi suvišna voda što pre isparila.
Optimalno vreme za postavljenje su jesen i proleće. U jesenjem terminu je cilj da zaštitimo usev od niskih temperatura i opasnosti izmrzavanja. U prolećnom da plodovi ostanu čisti i da se zadrži vlaga u zemlji.
Malč se može ukloniti u rano proleće, a zatim ponovo vratiti kada se zemlja zagreje, odnosno pred otvaranje cvetnih pupoljaka.
Od organskih materijala se koriste: seno, slama, grančice, iglice i šišarke četinara, piljevina ili usitnjena kora belogoričnog drveća, humus, kompost, listinac. Od veštačkih ili neorganskih se koriste razne folije, agroplatna, karton. Svaki od njih ima svoje prednosti i mane. Možemo da upotrebimo samo jednu vrstu ili da ih kombinujemo u zavisnosti kakav rezultat očekujemo.
Organski malč obogaćuje zemljište hranivima, a može biti obogaćen dodavanjem pepela, samlevenim ljuskama jaja, koprivom i drugim korisnim biljkama. Takođe, on se vremenom razlaže i moramo ga dodavati. Seno mora biti dobro osušeno i ne sme da potiče od trave koja je formirala seme, jer ćemo tako sprečiti zasejavanje korova. Kao i seno, i slama treba biti suva i bez semena korovskih biljaka. Sloj slame ili sena treba biti nešto deblji nego kada su u pitanju drugi materijali, jer su rastresiti. Poželjno je staviti 10 do 15 cm debeo sloj. Nakon sleganja on će biti debeo oko pet do osam centimetra. Vremenom dolazi do njihovog truljenja i pretvaraju se u odlično organsko đubrivo koje hrani biljke. Istovremeno, mikroorganizmi koji se razvijaju na senu i slami koji se razgrađuju potiskuju štetne prouzrokovače bolesti jagode.
Kod primene materijala od četinara moramo biti oprezni, jer zakiseljavaju zemljište. Neki materijali privlače štetočine, posebno puževe, dok ih drugi odbijaju.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka