Valjevski kraj, kako tvrde dobri poznavaoci, obiluje tartufima, samo treba znati gde da se traže.
Crni tartufi nisu toliko retki, kao što se misli, ali zbog svoje specifičnosti da rastu u šumama i pod zemljom, nevidljivi su i nedostupni ukoliko se ne zna gde da se traže ili nemate dresiranog psa.
"Da bi se do njih došlo, morate imati obučenog psa, jer jedino tako se oni mogu uspešno pronaći. Nalaze se pod zemljom i mogu da ih nanjuše psi ili svinje, s tim što se kod nas koriste dresirani psi za njihovo pronalaženje. Jedini psi koji su priznatu u svetu kao tartufarski psi su rase lagoto romanjolo i oni su se pokazali kao najbolji u dresuri. Sve što nauče, pamte dok su živi", kaže Delimir Mijailović iz Valjeva.
Da bi se pas obučio za traženje ovih gljiva potrebno je oko dva meseca i obuka nije previse komplikovana, napominje Mijailović i dodaje da se u tom period radi svakodnevno.
"Radi se tako što se sakrivaju mamci, pas se navodi da traži, prati se i procenjuje koliko je usresređen da prati miris. To znači da u svakom trenutku kada namiriše tartuf, reaguje i krene na taj miris."
Crni su veoma cenjeni u gastronomiji i veruje se da su retki, zbog čega imaju i veliku vrednost na tržištu. Ipak, Mijailović tvrdi, da ih u valjevskom kraju ima u izobilju.
"Što se tiče letnjih crnih tartufa, ima ih u 80 do 90 odsto šuma, ali treba znati gde da se traži. Ako neko hoće da se bavi prodajom i zarađuje, mora da obilazi šume i da nađe gde se nalaze. Uz dobro obučenog psa nije teško i mogu se naći veće količine", kaže naš sagovornik.
Naša zemlja ima povoljni geografski položaj i ovo je podneblje gde uspevaju i sve vrste belog. Mijailović kaže da i njega ima u šumama valjevskog kraja.
"Beli tartuf se ređe nalazi i zato mu je cena basnoslovna. Cene variraju od godine do godine i kreću se za crni od 50 evra pa do 250, 300 pa i 400, a to zavisi od potražnje, a za beli od 500 pa do 5.000 evra", kaže ovaj Valjevac.
Inače, Mijailović je počeo da se bavi traženjem ovih gljiva i dresurom pasa pre 15-ak godina kada je u našoj zemlji bio zanemarljiv boj tartufara. Smatra da od toga može da se živi i zaradi, ali i da treba dosta rada. To važi naročito za one koji hoće da se ozbiljno bavi ovim poslom, mada ima i onih koji se bave ih hobija.
"Za tartufe se kaže da su afrodizijak, ali su oni u stvari veoma lekoviti, mogu da se koriste za razna oboljenja, puni su vitamina i minerala."
Mijailović ih traži u valjevskom kraju, ali se zato psi koje je dresirao nalaze u raznim zemljama.
"Psi koje sam dresirao nalaze se svuda, ima ih u Grčkoj, Francuskoj, Italiji, a i u Hrvatskoj ima dosta mojih pasa. U Švajcarskoj su sa mojim psima nalazili ove gljive i u parku. Inače velike količine tartufa iz Srbije završava u Istri i Hrvatskoj gde se preprodaju. Mi nismo znali da promovišemo naše, pa oni završavaju kod njih", kaže naš sagovornik.
Tartufarstvo uvesti u legalne tokove - zarad bezbednosti tragača
Napominje da se sve više ljudi opredeljuje za zanimanje tartufara, a ova jedinstvena gljiva se sve više nalazi i na menijima u restoranima.
"Samo treba šetati po šumi, imati dobrog psa i sve je tu. Može se naći i u parku, šumarcima, od grada pa prema Bajinoj Bašti i Užicu, ima ih u izobilju", poručuje Mijailović.
Foto prilog
Tagovi
Autorka